Na današnji dan prije 34 godine u Prijedoru je započelo jedno od najmračnijih poglavlja novije evropske historije. Nesrpskom stanovništvu naređeno je da na svoje domove istakne bijela platna, a da na rukama nosi bijele trake, postajući tako obilježeni samo zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti.
Ovaj čin, koji je ostao upamćen kao simbol diskriminacije, progona i sistematskog nasilja, predstavljao je uvod u zločine počinjene nad hiljadama Bošnjaka i Hrvata s područja Prijedora. Bijele trake nisu bile samo oznaka identifikacije, bile su simbol poniženja i najava tragedije koja će uslijediti kroz logore, prisilna zatočenja, mučenja, silovanja, ubistva i masovne grobnice.
Dana 31. maja 1992. godine Krizni štab općine Prijedor izdao je naredbu kojom je nesrpsko stanovništvo obavezano da obilježi svoje kuće bijelim čaršafima ili zastavama te da prilikom izlaska nosi bijele trake oko nadlaktice.
U narednim mjesecima ubijeno je ili nestalo 3.176 građana Prijedora, među kojima i 102 djece. Mnoge porodice ni danas nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, a potraga za istinom i pravdom traje više od tri decenije.
Dan bijelih traka danas se obilježava kao simbol sjećanja na žrtve i upozorenje budućim generacijama na posljedice mržnje, diskriminacije i šutnje pred nepravdom. Svake godine građani, aktivisti, porodice žrtava i brojni posjetioci nose bijele trake kako bi odali počast ubijenima i sačuvali kulturu sjećanja.
Centralno obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru održava se danas u organizaciji inicijative „Jer me se tiče!“. Program počinje okupljanjem u Starom gradu, u Ulici Ahmeta Babića, na mjestu gdje bi trebao biti podignut spomenik za 102 ubijene prijedorske djece, za koji gradske vlasti još nisu izdale potrebnu dozvolu.
U 12 sati planiran je dolazak učesnika na glavni gradski trg, gdje će biti održan centralni program obilježavanja i položene 102 ruže sa imenima ubijene djece. Učesnici će, kao i prethodnih godina, nositi bijele trake oko ruku kao simbol sjećanja i solidarnosti sa žrtvama.
Dan bijelih traka ostaje trajna opomena da se zločini ne smiju zaboraviti niti relativizirati. Sjećanje na nevino stradale nije samo dug prema prošlosti, već i odgovornost prema budućnosti, da se nikada i nikome ne ponovi.
(Balans)