Adij Mujaković, dvadesetogodišnjak iz Gornje Tuzle,vlasnik je male ergele konja. Na porodičnom imanju je pokrenuo konjički klub i otvorio školu rekreativnog jahanja. Jedan je od najmlađih uzgajivača konja u BIH.
„Nas mladih uzgajivača i ljubitelja konja u BIH ima nekoliko. Sve su to momci koji idu za nekim svojim ciljem, baš kao i ja što idem“ -priča nam Adij.
Danas na ergeli u Gornjoj Tuzli ima sedam konja, što smatra optimalnim brojem za ono što njemu treba, a to je obučavanje djece i mladih da se bave rekreativnim jahanjem. Mnogo je zainteresovanih, priča nam ovaj mladić.
„Ima djece dosta, što je meni izuzetno drago. Roditelji dovode djecu da im pričam o konjima, da se druže sa životinjama. Ranč je zahvaljujući djeci pun pozitivne energije i smijeha“ – kaže Mujaković.
Njegov radni dan počinje u pet sati ujutro i često traje do kasno uvečer.
„Jučer sam ustao u četiri sata, odvezao jednog konja prijatelju, vratio se, nahranio svoje konje, nakon toga otišao u Brčko po sijeno i žito. Imao sam i termine za jahanje, nakon čega sam ponovo morao s kamionom nešto prevući, onda navečer konjima dao večeru“- prepričava Adij svoj radni dan.
Pomoć ima samo od rođaka, dječaka od 10, 11 i 15 godina, zaljubljenici su, kaže Adij, u konje kao i on što je bio. Od škole jahanja ima pristojna primanja, koja potroši na proširenje ranča, hranu za konje i ostale sitnice koje je neophodno vršiti na ovakvom imanju.
„Ostane i meni nešto svakako. Ali prioritet je hrana za konje, vitamini, neka ograda da se napravi. Uglavnom ima nešto zarade. Nedavno sam i kupio kamion u kojem vozim konje gdje treba“-ističe Adij i dodaje da ne postoji mjesto na svijetu gdje bi bio radije nego na svom imanju.
„ Vjeruj da ne bih sišao odavdje da mi Berlin prepišu 1/1. Ne bih ovo ostavio nikada. Ja kad odem na jedan dan odavdje, meni ovo sve fali“- kaže.
Vjeruj da ne bih sišao odavdje da mi Berlin prepišu 1/1. Ne bih ovo ostavio nikad. Ja kad odem na jedan dan odavdje, meni ovo sve fali.
Glavna zvijezda ranča je konj Mango koji nije na raspolaganju u školi jahanja, nego isključivo služi za jahanje vlasniku ergele.
„Tu je Mango, on je sad u haremu, kobile treba da se pare pa se on sprema, sad će malo i smršati“- pojašnjava.
Osim konja, Adij je uzgajao i ovce. Imao je stado od stotinjak ovaca, koje je rasprodao zbog manjka vremena.
„To je naporan posao, posebno kad se ovce janje. Ja sam znao noćima spavati u štali čekajući da se ovca ojanji“ -ističe ovaj vrijedni mladić. Planira nabaviti nekoliko sitnih životinja koje djeca vole, a koje će obogatiti ponudu konjičkog kluba. Bori se Adij Mujaković da na imanju izgradi posao koji će biti samoodrživ, od čijih plodova će moći pristojno živjeti. Odlazak iz BIH nije mu opcija, djedovina ispod Majevice, njegov je Berlin.
( Balans)