Foto: Balans
Kada utihnu fabrike tvoje,
i kada vozovi prestanu klaparati,
kada se radnici, ozarenih lica
i ponosnih, radničkih ruku,
prestanu vraćati iz Kombinata,
tada ćemo, o Koksaro,
shvatiti da je uništen san cijele jedne generacije…
Iznevjerili smo očekivanja naših roditelja i djedova, i
njihovu vjeru da se svijet gradi rukama,
da se dostojanstvo kuje i kali u tvojim pećima, o Koksaro;
da se čovjek uzdiže radom, a ne zaboravom.
Osjećaj stida i slabosti
neće ublažiti našu tugu.
Ostaće tišina,
teža od buke čelika i pare.
I praznina,
u kojoj će odzvanjati naše zakašnjele spoznaje…
Suadin Strašević