Foto: Balans
U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci „Dervis Sušić“ u Tuzli, Mjesec knjige je započeo promocijom romana „Lužnjak“ autora Mehmeda Đedovića
Hrast lužnjak još je zvan i dub, gnjilec, hrastovina, lužnik, rani hrast, rošnjak.
To je drvo visine do 40 m, a stablo može doseći promjer i do 3 m. Stablo je dugovječno, može doseći starost od 500 do 800 godina. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata. Kažu da kroz svoje žile ovo drvo dnevno upije cisternu vode.
Lužnjak na ovim prostorima nije obično drvo.Ima puno dublji značaj. U prošlosti je često bio mjesto gdje su se održava suđenja, vijećanja, susreti. Dio hrasta se u teškim vremenima čak i jeo, iako je opor. Hrastovina je roba sa kojom je Bosna nekada trgovala sa Durbovačkom republikom, odnosno, hrastovina je išla za potrebe Venecije. Nazad u Bosnu se vraćao gotov proizvod tako da ljudi nisu često znali da je predmet koji kupe, porijekom od domaćeg drveta. Tako je krenula i priča o jednoj violini poznatog italijanskog graditelja Antonia Stradivaria. Priča kaže da je jedna od 99 Stradivarijevih violina došla u Bosnu i da joj se izgubio trag.
„Okidač za tu knjigu je bio zapravo ulazak Stradivarieve violine u Bosnu u to doba. Dakle, jednog od najznačajnih graditelja violina u tod doba, Antoonia Stradivaria. I tako zbir tih priča i pričica koje imaju jaku podlogu, ali su ispričane u tom romanesknom načinu“- priča nam Mehmed Đedović, autor romana. Radnja romana smještena je u 1800. i neku godinu i govori o gradnji pruga u BiH.
„Međutim, književnost se bavi dušom, karakterom ljudima. Koliko god daleko otišli u prošlost, svaki roman je savremena priča. Jedan njemački filozof kaže da se prošlost i sadašnjost drže za ruke. Nije na odmet poznavati i te stvari, posebno jer su činjenice autentične“- objašnjava Đedović.
Tako je i njegov roman jedna takva priča koja je samo naizgled smještena u daleku prošlost, ali interesanta. Posebna pažnja je posvećena svakom detalju jer pisac treba pogoditi karakter likova.
„Nije isti način života. Što reče jedan sjajni domaći pisac: Kada na papir napišem kiša, hoću da je papir mokar. Kada pišem o 1800. godini, onda to ima da miriše na tu godinu. I hrana i kamen i vazduh i ljudi i karakter i običaj i sve. I zato je pisac to što jest, on pronalazi, kopa, piše to što piše“-naglašava ovaj pisac.
Povijesna tema nije u prvom planu već čovjek što čini ovaj roman zanimljivim. Hrast lužnjak simboliše čast, pokornost, otpornost i opstojnost ljudi na ovim prostorima. I Đedović je to uspio dočarati na relativno malom broju stranica.
„Hrast lužnjak je vrlo vješto proturio, ispisao kao metaforu snage, upornosti i istrajnosti bosanskog čovjeka. Pošto je priča vezana za izgradnju pruge u vrijeme kada je Austro-Ugarska zajahala ovu zemlju, onda je bilo logično da se priča o tome kako je domaći življa doživio okupatora čak i kada se činilo da donosi dobro, a donosi dobro da bi izvukao još bolje“- kazao je Zlatko Dukić, recezent romana. Stoga, roman donosi zaključak da sve vlasti prođu, čovjek ostaje i opstaje.
„Mislim da će se o „Lužnjaku“ kada je o njegovoj poruci i pouci riječ, moći zaključiti oni koji čitaju i kada zatvore korice knjige, da će svi belaji, uključujući i aktuelne okupatore, unutrašnje i vanjske, proći, a da će opstati Bosna, opstat će ljudi u BiH. Opstat će lužnjak“- smatra Dukić.
Kroz ovaj roman vidi se da je Đedović stasao u kvalitetnog pisca povijensih romana, rečeno je na promociji.
„Volim što je on pronašao svoj put, uslovno rečeno, pisca historijskih romana. Od njegovih pet romana, četiri su histroijska. Primjećuje se njegov rast od romana „U sjeni kurjaka“ do „Lužnjaka“- mišljenja je Zejćir Hasić, također, recezent na romanu. Hasić podsjeća da autor romana svestran, raznolik stvaralac, pripovjedač, romanopisac, pjesnik, bajkopisac, putopisac, kolumnista.
„Podjednako je dobar u svakoj toj oblasti. Meni su najdržae njegove priče, a njih je veće umijeće napisati nego roman“- naglašava Hasić.
Đedović ove godoine obilježava tri decenije književnog rada u kojem je stvorio veći broj knjiga. Piše prozu, poeziju, knjige za djecu, književnu kritiku, esejistiku i novinske tekstove. Urednik je i recenzent brojnih knjiga. Zastupljen je u školskom programu i udžbenicima, prevođen na albanski, makedonski, francuski, engleski i njemački. Član je Društva pisaca BiH.
Čitateljima je blizak kroz jednostavne, smislene, čitljive rečenice, a koje se prožimaju kroz svima dobro znane teme.
(Nataša Tadić)