Foto: Balans
Branje gljiva savršen je način da spojite ugodno s korisnim. Naime, u najboljem ćete slučaju kući donijeti bogat ulov. Ovdje ćete saznati kada niču prve gljive i prema kojim ih obilježjima možete prepoznati u šumi ili na livadi.
Sezona gljiva
Koje je najbolje vrijeme za branje gljiva?
Mnogi od nas jedva čekaju proljeće i ljeto kako biotišli u prirodu. Upravo u to doba godine beru se i gljive. U pravilu ih se isplati tražiti od aprila do oktobra. U proljeće niču smrčci i vrganji, a u ljetnim mjesecima možete pronaći lisičarke, kostanjevke, šampinjone i druge popularne jestive gljive. Postoje mnoga dobra mjesta za branje jer različite gljive rastu u različitim uslovima. Neke jestive gljive ulaze u simbiozu s biljkama, odnosno međusobno se dopunjuju te se stoga uvijek nalaze u blizini tih biljaka (najčešće je riječ o određenim vrstama drveća).
Raznovrsnost
Branje gljiva: raznovrsna ponuda iz šume
Vrganji, lisičarke i šampinjoni najpoznatije su vrste jestivih gljiva. No uputite li se u šumu, možete pronaći i druge jestive vrste koje se savršeno uklapaju u umake, juhe ili pesto. Određivanje gljiva i razlikovanje otrovnih od jestivih gljiva nije tako teško ako se odlučite za branje karakterističnih vrsta.
Savjet: ako nemate puno iskustva u branju gljiva, na internetu se informišite o tome gdje se nalazi najbliže mjesto na kojem vam stručnjaci mogu pomoći u određivanju vrsta koje ste ubrali.
Vargan ili vrganj
Vrganj pripada porodici vrganjevki i poznat je po svom tvrdom mesu. Postoji sedam jestivih vrsta ove gljive. Najuočljivije obilježje vrganja njegov je debeli gomoljasti stručak bijele boje i najčešće smeđi klobuk. U Europi su najzastupljeniji pravi, borov i raspucali vrganj te hajdinski vrganj koji je zbog svog tamnog klobuka poznat i kao crni vrganj. Vrganji imaju blag okus te su ukusni kad se ispeku ili isprže, ali i sirovi. Narezan na tanke ploške dobro se uklapa u salate.
Lisičarka
Njezin oblik lijevka, žuta do narančasta boja i jedinstven okus čine lisičarku pravom poslasticom. Stručak može biti deblji ili tanji, a prema klobuku se javljaju tanka rebra. Kad u šumi naiđete na jednu lisičarku, velika je vjerovatnoća da ćete ih u blizini pronaći još, ponekad i u velikim količinama ako ih netko drugi nije već pronašao. Naime, ta vrsta obično niče u skupinama. Boja, ali i miris i okus podsjećaju na jaja u kombinaciji sa zemljastom, šumastom notom pa se ta gljiva stoga odlično slaže s divljači.
Video prilog o berbi gljiva u našoj zemlji, pogledajte u nastavku.
(Balans)