Foto: Balans
Izgradnja Bloka 7 Termoelektrane Tuzla predstavljajednan od najkontroverznijih energetskih projekata u Bosni i Hercegovini (BiH) u posljednjih nekoliko decenija. Iako je projekt u početku dočekan kao prilika za unapređenje energetskog sektora i zamjenu starih kapaciteta, postepeno se pretvorio u simbol promašenih investicija, netransparentnosti i neuspješne energetske tranzicije.
Projekt Bloka 7 star je preko 20 godina, a njegova realizacija se pokazala problematičnom zbog niza razloga. Vlade su konstantno mijenjale direktore Eelektroprivrede BiH (EP BiH), što je rezultiralo čestim promjenama partnera na projektu. Zbog toga su mnoge kompanije, uključujući nekoliko europskih kompanija isprva zainteresiranih za projekt, počele smatrati EP BiH i Vladu FBiH nepouzdanim partnerima. Ovaj nepovjerljivost rezultirala je time da je na kraju jedini preostali partner bila kineska kompanija China Gezhouba Group, iza koje je stajala kineska država.
Odluka BH vlasti da se za izgradnju Bloka 7 uđe u kredit sa kineskom državnom investicionom bankom CEXIM Bank dodatno je pogoršala situaciju po pitanju netransparentnosti i oslanjanja na kineske partnere s moguće prikrivenim namjerama, naročito nakon što je američki General Electric prestao proizvoditi ključnu opremu potrebnu za izgradnju Bloka 7. Time se BH strana našla pred dilemom- prihvatiti zamjensku kinesku opremu ili pokušati prekinuti ugovor i vratiti uloženi novac. Prevagnula je druga opcija.
Po svojim karakteristikama Blok 7 nije trebao biti kineska investicija u BiH već BH investicija koju bi realizirali Kinezi koji bi BH strani prodali novac, radnike i izgradnju, dok bi Blok 7 bio u BH vlasništvu. S tim bi i rizik snosila pretežno BH strana koja je već dala garancije Vlade FBiH za zaduženje Elektroprivrede BiH te stavila i upravnu zgradu Elektroprivrede BiH pod hipoteku zbog ovog projekta.
Projekt izgradnje Bloka 7 je sporan od same konstrukcije ovog poduhvata. Vlada FBiH i EP BiH izgubili su spor s Energetskom zajednicom zbog nedozvoljene državne pomoći za Blok 7 u vidu državnih garancija, što je rezultiralo dodatnim troškovima od oko 400.000 KM isplaćenih za advokatske troškove u ovom postupku.
Kina, iako jedan od glavnih vanjskotrgovinskih partnera BiH, nije se etablirala kao značajan investitor u zemlji, posebno u poređenju s Europskom unijom. Kineske investicije su često praćene netransparentnim ugovorima, pogotovo u Republici Srpskoj, gdje se ugovori često skrivaju. Nije nepoznata ni praksa kineskih kompanija da potpisuju ugovore na kineskom jeziku, čime se dodatno otežava njihova kontrola i regulacija. Po pitanju kineskih investicija često je nejasno jesu li ove investicije čisto ekonomske prirode ili su pod utjecajem širih geopolitičkih ciljeva Kine.
U slučaju Bloka 7,prema ekonomisti Admiru Čavaliću, kineski partneri su kao i u slučaju drugih svojih investicija širom svijeta, samo iskoristili slabosti lokalnih vlasti kako bi ostvarili profit, pri čemu se javlja sumnja da su se vodili i drugim interesima osim ekonomske koristi.
Proces izgradnje Bloka 7 od početka je bio opterećen političkim utjecajem i netransparentnošću. Parlament FBiH nije bio suštinski uključen u odluke vezane za Blok 7 sve dok problemi nisu postali preveliki da bi ih federalne vlada ignorisala. Parlament je korišten samo kao instrument da “drži leđa” vladi kada se situacija pogorša. Ova praksa reflektira duboku strukturalnu slabost u upravljanju javnim investicijama, gdje su ključne odluke često donosene bez dovoljno nadzora i uz premalo učešća relevantnih institucija.
Izgradnja Bloka 7 od početka je bila suočena s ozbiljnim finansijskim izazovima. U projekt je uloženo oko 20 miliona KM u pripremne radove, dok je kineskom partneru isplaćeno 200 miliona KM avansa. Sada kada je projekt otkazan, zbog niza problema, uključujući inflaciju i promjene na tržištu, gubitci za BH stranu iznose oko 300 miliona KM i pitanje je hoće li dio ovoga iznosa moći biti vraćen kroz postupak raskida ugovora i arbitražu. Ove cifre ukazuju na nesposobnost upravljanja javnim sredstvima, gdje su gubici prebačeni na građane i porezne obveznike koji će bilo kroz budžet bilo kroz veće cijene struje morati pokrivati štete Elektroprivredi BiH, dok su jedini pobjednici u cijeloj priči postali geopolitički igrači koji se protive kineskim utjecajima.
Iz ekološke perspektive, izgradnja Bloka 7 bila bi loša po lokalnu zajednicu jer on vjerojatno ne bi bio zamjenski kapacitet već još jedan blok već postojeće termoelektrane. Ekspertica za ekologiju i energiju Džemila Agić naglašava da bi novi blok povećao količinu uglja koji se spaljuje, čime bi dodatno poraslo zagađenje zraka, dok bi postojeći blokovi ostali u funkciji sve dok im ne istekne vijek trajanja. U Tuzli, SO2 i čestice su već glavni zagađivači, a odsustvo sistema za odsumporavanje dodatno pogoršava situaciju. Odsumporavanje postojećih blokova je zanemareno, jer nadležne institucije ne žele uložiti sredstva u zdravlje građana. Dok se novac troši na izgradnju novih blokova, postojeći problemi s emisijama ostaju neadekvatno riješeni, što dodatno ugrožava zdravlje stanovništva.
Bez bloka 7 kao i sa Blokom 7 BiH mora ući u energetsku tranziciju. Prema ekonomisti Damiru Miljeviću, Energetska tranzicija u BiH se može opisati kao kaotična i lažna. Političari u BiH formalno podržavaju dekarbonizaciju, ali se u praksi grčevito drže uglja. Privatni investitori su već zauzeli tržište obnovljivih izvora energije izgradnjom solarnih elektrana na najpovoljnijim lokacijama s pristupom mreži. U međuvremenu je Elektroprivreda BiHčekala izgradnju Bloka 7 umjesto da ulaže u obnovljive izvore. Kao rezultat toga, BiH gubi priliku da iskoristi potencijale zelene energije za vlastiti razvoj, dok privatni investitori profitiraju iz izvoza zelene energije. Zelena energija proizvedena u BiH odlazi u izvoz i služi za dekarbonizaciju drugih, dok je BiH i dalje ovisna o uglju. Strateški, BiH riskira da postane energetska kolonija, gdje se lokalni resursi eksploatišu putem izvoza privatne zelene energije bez dugoročnih koristi za društvo koje od te energije ima samo simbolične koncesione naknade.
Projekt Bloka 7 Termoelektrane Tuzla trebao je biti simbol modernizacije energetskog sektora u BiH, ali je postao simbol netransparentnosti, promašenih investicija i ekoloških problema. Ovaj projekt jasno ukazuje na potrebu za temeljitom reformom upravljanja javnim resursima, kao i hitnu potrebu za pravom energetskom tranzicijom koja će uvažiti potrebe građana i okoliša. Bez takvih reformi, BiH će se i dalje suočavati s ozbiljnim izazovima u svom energetskom sektoru, s posljedicama koje će najviše osjetiti građani.
(Dino Šakanović)