Život na ulici je napuštenim životinjama težak i izazovan sam po sebi, naročito u zimskom periodu, kada psi, iako opremljeni debelim krznom, mogu da podlegnu promrzlinama ili dehidraciji. Iz veterinarskih ambulanti savjetovali su građane kako da pomognu napuštenim životinjama, koje nisu bile te sreće da žive u toplom domu, nego su prepuštene same sebi na ulici.
Senad Isaković Roko, tuzlanski ekološki aktivista, inovator i ljubitelj pasa, duže od 20 godina hrani napuštene pse u Tuzli.
Senad danas ima dvadesetak pasa na nekoliko lokacija u okolini Tuzle, koje svake sedmice obilazi i ostavlja im hranu.
„Sve je počelo veoma davno. Mislim, 1973. godine kada su me prvi puta slikali kao malu bebu u jednom leglu sa štencima i od tada su jednostavno psi dio mene. Kroz godine druženja, uticali su na moj karakter i ono što ustvari danas i jesam“ – priča nam Senad i dodaje da je kao mali spašavao pse od lokalnog šintera.
Prilikom odlaska psima, jutros mu se desila neobična situacija.
“Jutros kad smo krenuli da hranimo pse sasvim slučajno primjetio sam jednog čovjeka na petlji da ide u pravcu Šićkog Broda, sjetim se ko mi je pričao da je povremeno dementan. Dok je sin Emil vozio ja nazovem komšiju Jaska koji nam je pričao o njemu, ubrzo se ispostavilo da je čovjek nekad ujutro izašao iz kuće i nije se vratio. Komšija je krenuo u potragu od kuće a mi kako smo bili blizu produžili smo prema ambulanti u Bukinju i lokalnim radnjama. U povratku smo pozvali Maju koja je načelnica GSS i ona je objavila pripravnost svim članovima. Na Gazprom pumpi smo patrolu obavijestili da tražimo čovjeka. Vraćajući se na mjesto gdje smo ga vidjeli, ugledao sam čovjeka kako kišobranom mlati prema psima koji su oko njega i na koje je naišao, naravno, psi ga nisu ni napadali ni režali ali on je vjerovatno mislio da tako može pse otjerati što dodatno pogoršava situaciju. Uspjeli smo na vrijeme prići i ubijediti. Na kraju je vraćen kući.” – prepričava Roko ovaj događaj sa sretnim krajem.
Pomaganje psima lutalicama, Senadu više nije obaveza, nego način života.
„Moram reći da nisam siguran zašto to radim jer davno je to prevazišlo ljubav prema tim pozitivnim stvorenjima. Nakon te faze u životu, dođete u fazu učenja. Ja od njih danas učim o načinu preživljavanja i borbe za opstanak“ -priča Roko i dodaje da mu pri kupovini hrane za pse pomaže prijateljica, koju je upoznao putem Facebooka.
Problem pasa lutalica, trebala bi riješiti država, sistemski, ali ne rješava već dvije decenije, stav je ovog velikog ljubitelja životinja.
„ Rješenje je složeno i zahtijeva ozbiljan pristup. Da su mene htjeli poslušati, kao što nisu, danas bi pasa lutalica bilo veoma malo. Ustvari onoliko koliko treba da se održi biološka ravnoteža“- smatra Isaković.
Za njega, psi su ogroman resurs.
„To nije samo životinja, to je skup istančanih osjećanja koje čovjek nije uspio razumjeti“- ističe za kraj ovaj zaljubljenik u pse i poručuje da će se nastaviti brinuti o psima lutalicam sve dok ga zdravlje služi i dokle god ima i jedan gladan pas, on će ga nahraniti.
(Balans)