Gordana Ventić i Luka Horvat su brat i sestra koji su se sreli u Tuzli nakon 45 godina odvojenosti. Više od četiri decenije su bezuspješno tražili jedno drugo ali nikada nisu odustajali. Svoju životnu priču su ispričali za portal Balans.
Gordana danas ima 56, a Luka 51 godinu. Po materi, brat i sestra su se razdvojili u Beču kada je on imao dvije godine, a ona sedam godina.
” Razdvojili smo se se u Austriji kada je mama umrla. On je ostao sa svojim ocem, a mene je ujak vratio u Bosnu. Godinu dana sam živjela kod tetke. S obzirom da sam joj bila na teretu, smjestila me je u Dom za djecu bez roditeljskog staranja”- priča nam Gordana. Nakon što je završila srednju školi i napunila 18 godina, morala je izaći iz te ustanove. Sticajem okolnosti, ubrzo se udala i zasnovala porodicu u Par Selu kod Tuzle. Gordana je znala da ima brata i da je ostao u Austriji, ali nije imala nikakav način da dođe do njega niti bilo kakvih informacija o njemu.
” Prije nekoliko godina sam našla na društvenim mrežama grupu ” Pokidane veze” te napisala da tražim brata. Napisala sam ime i prezime, šta sam znala po sjećanju gdje živi. Imala sam jako dobre dvije prijateljice, Karolinu Mihalj i Ivanku Mustafić, koje su se baš zauzele da ga nađu. Ali bilo je teško”-kaže naša sagovornica. Brata nije mogla naći jer je u međuvremenu promijenio prezime. Njene prijateljice u Austriji su pokušale preko raznih institucija ali i crkve, doći do Luke. Čak su pronašle podatke o Gordani, da je živjela u Austriji nekada, da je išla u školu. Konačno, jedna od njih je slučajno saznala da je Luka promijenio prezime i tako ga pronašla. Napisala mu je pismo i pojasnila da ga sestra traži. Sa druge strane, Luka je, također, tražio Gordanu, ali pod pogrešnim imenom i prezimenom. Naime, Gordana je po rođenju dobila ima Petra ali su joj kada je bila mala, promijenili ime, a u međuvremenu je promijenila i prezime jer se udala.
” Ja sam ostao kod oca. Sestre se sjećam da me je kupala. I razdovjeni smo. Godinama sam je tražio ali pod pogrešnim i prezimenom jer nisam znao da je udata. Nisam imao informacija. Pokušao sam preko Crvenog križa u Beču i drugih organizacija pa i preko nekih koje traže kontakte ljudi koji su emigrirali. Probao sam svugdje ali nije bilo nikakvih informacija. Nažalost. Itekako sam imao želju da nađem sestru”- kaže Luka. Njegovo sjećanje na period kada su bili skupa, veoma je blijedo. Jedino pamti da mu je sestra mijenjala pempas.
U februaru 2018.godine Gordana i Luka su prvi put se čuli i vidjeli preko video poziva. Bio je to šok za oboje.
” Bilo je jako, jako teško. Prvo što ne možeš vjerovati, a drugo što ne znaš šta reći, odakle početi priču. On je plakao. Ja sam rekla de na čini to. Da ćemo zajedno plakati ako se ikada uživo vidimo u životu. I smijat ćemo se zajedno. I došao je taj trenutak da se nakon 45 godina sretnemo”- kroz suze nam priča Gordana. Taj momenat je potresao i Luku, a ponovo počinje plakati kada se sjeti toga.
” Ja sam joj rekao: Zdravo, ja sam tvoj mali braco. Dobio sam broj od Karoline. Bilo je to samo plakanje, plakanje. Gledali smo se preko kamere i šutili i plakali oboje. Ja nisam imao riječi”- prepričava on.
Nakon 45 godina, Luka je sjeo u autobus i iz Beča došao u Tuzli. Sestra ga je čekala na stanici u Tuzli. Taj decenijama iščekivan susret, pun suza, zagrljaja ali i smijeha, teško je opisati, kažu oboje. Dugo su sjedili i pričali o svemu. Prvo što su učinili u Tuzli je da su obišli majčin grob na tuzlanskom groblju Trnovac i zapalili svijeću. Svaki njihov razgovor, donio je neke nove detalje i djelimična i istrgana sjećanja. Otkrili su i da imaju dosta sličnosti.
” Ljuti smo oboje. Ja sam u horoskopu Jarac i tvrdoglav sam, a ona je Ovan pa oboje imamo rogove” – smijući se priča Luka koji ima dvoje djece te čeka i drugo unuče. S obzirom da je njego otac rodom iz Sarajeva, sa sestrom je išao tamo jer je, kao dijete, raspuste provodio u tom gradu. Dopala mu se i Tuzla koju je obišao pa čak je i godišnji odmor produžio nekoliko dana da bi još malo bio sa sestrom. Raduje se narednom susretu. Bio on u Beču ili u Tuzli. I sestra ne krije radost što konačno ima brata u pravom smislu te riječi.
” Ja sam svoj život zaokružila. Ali meni je uvijek falio neko. Znala sam da je taj neko moj brat. Udala sam se, rodila djecu. Imam zlatnu djecu i zlatnu unučad. Ali uvijek mi je nedostajalo nešto. Znaš da imaš brata ali ne znaš ništa. Ni gdje je, ni da li je živ uopšte. Nedostajao mi je dio mene. Sada se taj dio upotpunio”- zaključuje Gordana svoju životnu priču koja pokazuje da život zaista piše romane, a najčešće drame poput ove. Ali ova nema tužan kraj i pokazuje koliko su neke veze, neraskidive.
(Nataša Tadić)