Foto: Balans
Međunarodni dan žena sa sela, 15.oktobar, skreće pažnju na žene koje teškim radom dolaze do zarade i egzistencije. Takve su žene iz Podrinja i Tuzlanskog kantona koje su pokazale šta sve umiju napraviti na Sajmu prozvoda žena sa sela u Tuzli. Sajam su organiozvali Udruženje “Vive Žene“ Tuzla i Mreža žena u Podrinju.
Timka Salihović iz Kladnja pravi sir od dunje, zvani “kitnikez”, odnosno, Quince cheese. Jako neobičan, ali ukusan. Izradu sira naučila je na radionici Udruženja “Green Council” gdje urađen i dizajn, a Timkin proizvod je bio među tri najbolja od 70 drugih.
“Dunja je jako teška za obradu. Očistim je, operem, isiječem na komade, skuham, potom cijedim. Može se kombinovati sa kokosom, cimetom, orahom, ostavi u drvene kalupe da se suši mjesec dana na stalažama na hladnom i mračnom mjestu. Dobar je za čuvanje, ne treba frižider”- kaže Timka i dodaje da je njen sir jako ukusan i da ga Nijemci mnogo koriste, a u BiH rijetko ga ko proizvodi. Ona dunju kupuje od lokalnog stanovništva u Kladnju, a pravi i sirupe od ovog voća.
“Ja kupim dunju od mještana koja nije prašena. Oni meni donesu, znaju da se time bavim. Tako evo tri godine, blizu 300 kg dunje obradim sa mužem i kćerkom”- kazala je ova poljoprivrednica i dodaje da je život žena na selu veoma težak, ali pojačana je podrška brojnih organizacija. Podrška dolazi i od Udruženja “Žena ženi” iz Kladnja čije su članice brojne proizvode donijele na sajam u Tuzlu. Posebno se hvale pastom od srijemoša.
“To je nešto novo. Proizvodi se od srijemoša, oraha, domaćeg sirćeta, maslinovog ulja. Dobra je za čišćenje organizma i protiv visokog pritiska. Sve je prirodno i na prirodnoj bazi”- pojašnjava Nevzeta Habibović, predsjednica udruženja. Ona dodaje da vrijedne članice imaju širok asortiman domaćih proizvoda koje rade.
“Mi se družimo i svaki dan radimo. Radimo domaću tjesteninu od svih vrsta brašna, domaći pilav, tarhana, jufke. Uvijek smo zauzete i uvijek nešto radimo. Neke su u plasteniku, neke na njivi, neke u udruženju. To je naš posao”- zaključuje ona.
Zumreta Hotović, također iz Kladnja, plete i prodaje vunene čarape. Vunu kupuje od jedne mještanke. Priča da ima preslicu, voli presti i plesti jer je to opušta.
“Ja kupim, pa opredem, sve smotam na klupko pa pletem, pa ocicam čarape, pa operem i dođe do gotovog proizvoda. Neke koštaju 10, neke 15, neka 20 KM, ovisi od veličine”- pokazuje nam. Za nju nije težak život na selu te naglašava da je zdravlje najbitnije, nebitno gdje čovjek živi.
“Ja sam oboljela od raka dojke. Živim, borim se. Trenutno uživam u životu”- naglašava.
Ništa manje vrijedne od Kladanjki nisu ni žene iz Podrinja. Među njima je i Suada Obradović iz Bratunca koja svake godine doalzi na sajam, sa tradicionalnim domaćim proizvodima, a njen štand se izdvaja po vrsnom kupinovom vinu koji građani kupuje iz zdravstvenih razloga. Suada i njen muž Rade su ove sezone proizveli oko 600 litara.
“Ova godina je bila dobra. Kupina je bila zdrava, tako da sam napravila malo veću količinu. Hvala bogu da ne zavisim od cijene nakupaca. Proizvedem koliko hoću i prodam. Imamo svoje kupce, naš proizvod nije se promijenio i imamo dobru saradnju”- ističe Suada. Ona dodaje da je zahvalna građniam Tuzle što otkupe njihove proizvode jer život na selu nije nimalo lak.
“Zaista je teško, ali se borimo. Nadamo se nekim promijenama da žena na selu bude cijenjena i da može živjeti od svojih proizvoda”- optimistična je ona.
Razija Šabić iz sela kod Zvornika pokazuje nam tarhanu. Umijese se jaja, paradjaz i brašno, prosiju, suše. Sve ručno.
“Naučila sam to od svojih starih roditelja, kona, komšija. Tako isto i bestilj i sve proizvode. I paradajz meljemo na đevđir, ne meljemo na mašinu. Ima nas ovih starih u zvorničkom kraju odakle smo mi. Đulići, Grbavci i to. Ima nas ovako ove naše generacije, lijepo ko nauči i ko je naučio živjeti na selu. Za njega je lijepo”- ističe ona. Pokazuje na štandu domaće hurmašice, baklave, orahe i druge proizvode.
Blizu nje sa svojim proizvodima je Merhunisa Sejmenović iz Cerske. Poljoprivreda je njeno primarno zanimanje.
“Imam plastenik, proizvodim povrće u plasteniku, pravim ajvar, slatko, sve proizvode od šljiva, jabuka, pekmeze i ostalo.Živim od toga, teško je, ali ja školujem troje djece. Ujutru prvo ispratim djecu u školu i onda valja raditi. Mora se poraniti u plastenike. Ali kada imaš volju i želju, nije teško. Nije lako biti žena na selu. Moramo i mi raditi sve fizičke poslove kao i muškarci. Ali dobro je”- skromno kaže Merhunisa dok nam pokazuje ajvar koji je napravila od paprika iz svog plastenika, ali i pekmeze, sokove i druge proizvode.
Sve ove žene proizvode, promovišu i prodaju uz podšku Udruženja „Vive žene“ iz Tuzče iz kojeg kažu da nije cilj samo ekonomsko osnaživanje žena sa sela.
“Cilj je i razgovarati o ravnopravnosti spolova. Mi sada radimo zajedničke radionice žena sa njihovim muževima. Želimo osnažiti položaj žene u društvu i dobiti podršku muževa da one idu dalje. Tako da je i to jedan veliki korak”- kaže Mima Dahić, koordinatorica projekta.
Osim na ovom sajmu, građani mogu domaće proizvode kupiti od ovih vrijednih žena i kod njihovih kuća i pomoći njihovoj namjeri da budu ekonomski što jače i neovisnije.
(Nataša Tadić)