Foto: Balans
Više od 60 izlagača iz cijele Bosne i Hercegovine učestvuje na dvodnevnom 18. Međunarodnom sajmu pčelarstva „Medena Tuzla“ u Tuzli. Promocija meda na ovaj, ali i na druge načine je potrebna kako bi građani BiH počeli konzumirati više ove namirnice koja je bitna za ljudski organizam, rečeno je na sajmu.
Među pčelarima je Emir Hodžić iz Matuzića, Doboj Jug, koji se pčelarstvom bavi 30 godina. On je nomadski pčelar i ima 200 košnica sa kojima obilazi cijelu BiH.
„Od Posavine, ravinčarskih predjela pa do planinskih predjela, Vlašić, Grmeč, Vučija planina, Hercegovina, Glamoč“- priča Hodžić. Kao i svi pčelari i on je, zbog klimatskih promijena, prinuđen tražiti plodna područja. Tvrdi da se medonosna područja mogu pronaći, ali je potreban rad i trud.
Emir Hodžić
„Pravi med se može prodati. Znači, baviti se ozbiljnom tim poslom. Edukacije, pratiti šta se dešava u svijetu, moderne pčelarenje, usavršavanje, prevoženje i to je to“- naglašava on.
Tuzlanski kraj je poznat po lipovom medu, Posavina i Semberija po bagremovom, Hercegovina po medu od vrijeske, Krajina po kestenu, planine po šumskom medu. Upravo kvalitetom šumskog meda nam se pohvalio Ćazim Mujarić iz Ribnice kod Zavidovića koji pčelari oko pet decenija.
„Prinosi su od godine do godine. Uglavnom se sve promijenilo jer čovjek gdje god dođe, zagadi. Malo je čistog prostora. Oni koji sele pčele, to znaju. Zna se kad cvate koja gdje biljka i gdje treba seliti. Uglavnom je kod mene divlja kupina. Malo je smrča medila, jedno dva dana, nije puno. Imam malo bagrema, selio sam na dvije lokacije. Ali bilo je kišovito i nije bilo značajno kao na šumi“- priča nam ovaj pčelar. On dodaje da je med veoma zdrava namirnica, ali da je ljudi koriste stihijski, samo kada im zdravlje bude narušeno.
Ćazim Mujarić
„Koristite med kao hranu, da ga ne biste koristili kao lijek. Dođe čovjek i kaže da mu dam kilogram meda za lijeka. Ne možeš sa kilogramom meda izliječit se već treba med da se konstantno koristi“- poručuje Mujarić.
Štand do njega sa vrlo raznovrsnim proizvodima je izložila porodica Bigić iz Maoče kod Brčkog koja pravi različite vrste preparata od meda. Pčelari ne prodaju više samo med, polen, propolis već sve moguće kombinacije koje naprave kao što su medenjaci, razne mješavine sa travama, kreme, sapuni i slično.
„Pravimo preparate od ljekovitog bilja i meda i pčelinjih proizvoda, razne sirupe proitviv bronhitisa, kašlja, orahovaču za štitnu, kapi za prostatu od biljaka i meda“- pokazuje Munevera Bigić. Dodaje da rade po receptu iz knjiga o biljkama. Prodfajom je zadovoljna.
Munevera Bigić
„Narod solidno uzima, onaj kome treba. Nije bitna cijena. A danas je teško biti pčelar jer vrijeme nije prilagođeno pčelama. Nekada suša, nekada kiša. Kada treba cvasti bagrem, budu kiše i hladnoće. Poslije buder suša. I teško je opstati. Ali idemo dalje“- optimistična je naša sagovornica.
U pčelarstvu se pronašao i Zino Ahmić iz Tešnja, pravnik po struci. Kaže da ima 200 košnica i da je zadovoljan poslom u prirodi. Godinama proizvodi med, bori se sa klimatskim promijenama i traži plodna područja.
„Nomadski smo pčelari, klima se promijenila, ovisni smo o pronalasku pčelinjih ispaša. Različite su geografske lokacije koje daju određene vrste biljaka. Primorani smo seliti pčele na lokacije koje daju više nektara. Mi selimo na tri lokacije. Prva lokacija je kući u Tešnju, druga je planina Vlašić sa livadskim i šumskim medom i eventulano vrijesak u Hercegovini“- pojašnjava Ahmić te dodaje da radi sve pčelinje proizvode osim pčelinjeg otvora. Posebno se ponosi smjesom za imunitet.
Zino Ahmić
„To je kombinacija svih pčelinjih proizvoda, zvani apikompleks. Mi ga zovemo i imunobomba. Znači, med, matična mliječ i propolis. Izuzetan proizvod, kako za mlade, tako i za starije, za sportaše. Znači, za oporavak cjeloukupnog organizma i imuniteta“- pokazuje on teglu sa smjesnom.
BiH obiluje vrstama meda jer imamo oko 700 medonosnih biljaka. Ipak, građani BiH jedu od 600 do 800 grama meda godišnje dok se u evropskim zemljama med jede čak deset puta više.
„Ne postoji dovoljna promocija kvaliteta i značaja dijetetskih i nutritivnih svojstava meda od strane pčelara, od strane obrazovnih institucija, osnovne i srednje škole, fakulteta i nedovoljna je afirmacija meda putem medija o značaju meda u prehrani čovjeka i očuvanju zdravlja“- objašnjava Midhat Jašić, profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu u Tuzli.
Savez pčelara ovog kantona ima 13 udruženja i 1.200 pčelara koji rade sa oko 35.000 košnica. U nadi da će svaka godina biti bolja od prethodne i da će njihove tegle meda stići na svaku trpezu.
„Imali smo nekih 5, 6 do 7 kg meda po košnici i to da pčelari pokriju troškove mada teško da ih mogu pokriti. To je na ovom područjku gdje mi pčelarimo. To je Posavina, ovaj dio kantona. Malo je bolje bilo na planinama. Vozimo pčele na Romaniju, Konjuh. Tamo je malo bolje stanje, ali ništa posebno“- izjavio je Senad Hodžić, Savez pčelara TK.
U nadi da će se to promijeniti, pčelari ne odustaju. Smatraju da su cijene meda koje se kreću od 20 KM pa na više, sasvim realne, a to pokazuju i prodate količine.
(Nataša Tadić)