Foto: Balans
Nakon jučerašnjih protesta podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i zapaljivih izjava Željke Cvijenović, oglasio se Midhat Čaušević, univerzitetski profesor i zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
-Španija je osvajana odnosno “čišćena” od muslimana desetinama godina.
Znali su kršćani potpisati primjerije sa jednom pokrajinom, gradom i garantirati im sigurnost pod uslovom da se ne miješaju kada budu napadali i osvajali neku drugu pokrajinu ili grad. Argument je bio: mi to rješavamo sa njima, to se vas ne tiče i nemojte se mješati. Nakon nekoliko godina došao bi red na ove kojima su garantirali sigurnost i koji se nisu mješali. Pokrajina po pokrajina, grad po grad sve dok nije palo i posljednje mjesto Granada i nakon toga je Španija postala kršćanska zemlja.
“Granada je pala u kršćanske ruke.
Ebu Kasim, vezir na Es-Sagirovom dvorcu, 25. novembra 1492. potpisuje ugovor o predaji grada Ferdinandu i Izabeli.
Ferdinand i Izabela odabiru da zaposjednu Alhambru.
Bio je 2. decembar 1492. godine.
Es-Sagir je napustio grad i otišao u brda Sierra Nevade. Napuštajući Alhambru, dugo je plakao. Gledajući ga kako plače, njegova majka mu je rekla:
“Plači! Plači kao žena za vlašću koju nisi znao braniti kao muškarac!”
Tako je pokorena i Granada. Grad znanja i nauke, velikih pisanih djela, grad veličanstvene civilizacije i kulture.
Priča o Endelusu se ne završava padom Granade. Pad Granade i nije bio toliko tragičan koliko je bilo tragično ono što se dogodilo poslije.
Ferdinand i Izabela su potpisali ugovor koji je sadržavao 67 tačaka. Sve do jedne su se odnosile na garancije o sigurnosti muslimana, njihove časti i imetka. Ali, nakon samo nekoliko godina mira i sigurnosti, kršćani počinju provoditi stravičnu inkviziciju. Odnijela je milione muslimanskih života i trajala sve do 1610. godine.
Muslimani iz Granade i ostalih gradova su ubijani, protjerivani i nasilno pokrštavani. Oni koji su ostali živi, morali su sakrivati svoje vjerovanje. Ničim, nijednim javnim postupkom, nisu smjeli pokazati da su muslimani. Inkvizitorska vlast im je, 1567. godine, zabranila čak i kupanje. Inkvizicija je znala šta muslimanima predstavlja kupanje, koliko je ono neodvojivi dio vjerničkog života i da je bez kupanja gotovo nemoguće prakticirati islamske propise.”
Upamet Bošnjaci.- Napisao je Čaušević.
(Balans)