Foto: Balans
Aktivisti Informativnog centra za osobe s invaliditetom “Lotos” Tuzla danas su u Tuzli održali miran protest kao reakciju na slučaj nedavnog fizičkog zlostavljanja štićenika u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić.
Amela Goletić, aktivistkinja Informativnog centra “Lotos” iz Tuzle osvrnula se na događaje u Pazariću te kazala da je vrijeme da se preuzmu konkretniji koraci u zaštiti ove populacije, a posebno skreće pažnju na to da ustanove nisu rješenja za ovu populaciju.
“Kao socijalni radnik, moram priznati da sam ogorčena jer se neke stvari ne primjenjuju na praksi koje nas uče na fakultetima. Pazarić nije solucija već socijalno stanovanje uz podršku personalne asistencije”- kazala je Amela. Slično razmišlja i Selma Plančić koja je čitala Proglas mladih Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom TK.
“Osjećamo ličnu i moralnu odgovornost da reagujemo na slučaj zlostavljanja u Zavodu Pazarić. Četiri godine nakon nehumanog postupanja prema štićenicima Zavoda Pazarić, društvo posljednih dana ponovo potresaju dokazi o fizičkom zlostavljanju osoba u ovoj ustanovi. Samtramo da je isto rezultat neodgovornog odnosa, ne samo zaposlenih osoba, već cjelokupnog sistema prema licima u potrebi socijalne zaštite”- kazala je ona, između ostalog.
Snimcima koji su obišli javnost, šokirani su i roditelji poput Nusrete Selimović iz Gradačca, majke osobe sa invalidtetom.
“Nije to samo sada, bilo je i prije. Šokirali smo se. Ponovilo se, niko ne preuzima ništa. Mi imamo strah jer i naša djeca mogu doći do Pazarića. Našoj djeci bi puno značili personalni asistenti jer smo mi i asistenti i roditelji i sve našoj dejci o kojima se brinemo 24 sata. Mi za sebe nemamo uopšte vremena”- priča ova majka.
Socijalno stanovanje i personalni asistenti prikazani su kroz pilot projekat koji je radio Centar.
“Kroz njega smo željeli pokazati koliko određena potrebna podrška, omogućava osobama sa invalidtetom kvalitetan život. To je bilo nešto simbolično, po 50 sati personalne asistencije, što je u nevjerovatnoj mjeri promijenilo svakodnevnicu učesnika projekta”- pojašnjava Adisa Kišić iz Centra. Ona podsjeća da je država po svim zakonima i konvencijama, pružiti zaštitu i uslove za bolji život ovoj populaciji. Nažalost, sistemskih rješenja nema.
“Ono što mi radimo i na čemu je potrebno još više raditi je to da se osiguraju potrebni vidovi podrške da se osobama sa invalidtetom osigura dostojanstven život. Nema opravdanja za napade na njih jer osoba sa invalidtetom nije u stanju da se brani. Mi konstantno pokušavamo uticati na nadležne institucije da se poštuje Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom u kojoj je tačno zagarantovano svako pravo”- zaključila je Kišić.
(Nataša Tadić)