Anela Ajšić, aktuelna je ministrica za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Tuzlanskog kantona i jedna je od najmlađih ministara u Vladi TK. Po zanimanju je bachelor inženjer građevinarstva. Osnovno obrazovanje je završila u JU OŠ „Duboki Potok“, nakon čega završava Gimnaziju u Srebreniku. Prije imenovanja u Vladu TK radila je u realnom sektoru kao građevinski inženjer na izvođenju projekata visokogradnje. U intervjuu za portal Balans dotakla se mnogih tema, poput žena u politici, uticaja politike na mlade ljude, te odlasku stanovništva iz naše zemlje.
Balans: Kada ste se počeli baviti politikom i koji je bio motiv?
Anela Ajšić: Prije svega moram kazati da se mi svi bavimo politikom od samog rođenja jer jednostavno živimo u takvom društvu i takvim sredinama gdje se na svim uglovima raspravlja i priča o politici. Tako da je i moje bavljenje politikom bilo od ranijih dana. Prvenstveno sam bila simpatizer ali nakon upisa na fakultet prestala sam se baviti aktivnostima oko politike i u fokus zanimanja stavila obrazovanje. Nakon završenog studija započinjem zajednički život sa suprugom, što je istovremeno i prvi dodir sa „stvarnim svijetom“ kao i angažman u realnom sektoru, gdje sam doživjela dosta negativnih iskustava. Tek krajem 2019. godine kada se, prema mom ličnom saznanju, dešava ekspanzija odlaska ali i iskazivanja želje za odlaskom mladih i ljudi iz moje okoline počinjem razmišljati o odlasku iz zemlje. Kako je pandemijom Covid-19 bilo onemogućeno kretanje izvan granica BiH desila se prolomna rečenica koja je ujedno poslužila i kao motiv za politički angažman a ona je „ ako se ti ne baviš politikom, politika se bavi tobom“.
Balans: Šta politika može ponuditi mladim osobama?
Anela Ajšić: Zaista tek sada uviđam da mladima treba dosta informacija koje propuste ukoliko se fokusiraju samo na jedan cilj. Politika, političke opcije i njihovi predstavnici moraju prije svega biti moralne, principijelne osobe sa jasnim i preciznim stavovima i idejama. Mladima, iako u ovo moderno doba smatramo da su mladi dovoljno informisani, treba primjera iz života, iskustava drugih ljudi i mogućnost za izražavanjem. Upravo tu treba da politika odigra svoju ulogu. Ukoliko se mladi odluče podržati određenu politiku treba da je privuku vizije i ideje te politike a da ih zadrže upravo ta životna iskustva i primjeri onih koji su tu duže vrijeme. Na žalost sve je manje takvih situacija. Šta politika može ponuditi mladima zavisi dosta i od mladih. Šta oni očekuju od politike. Tako da se i mladi ljudi trebaju dobro zapitati šta je to što žele i koja su njihova očekivanja. Da racionalno pogledaju stvari i da sebi postave dugoročne ciljeve za koje im politika itekako može pomoći.
Balans: Kako kao mlada žena uspijevate ići rame uz rame sa starijim kolegama muškarcima?
Anela Ajšić: Ženama je generalno još uvijek problematično bavljenje bilo kakvim poslom u BiH. Iz razloga što još uvijek u BiH vlada patrijarhalno društvo koje je naviklo da su muškarci ti koji privređuju a žena je ta koja se brine o domaćinstvu. Sve te barijere i predrasude sam postepeno rušila od samog školovanja od upisa tzv. tipično muškog fakulteta, do rukovodioca na gradilištu gdje ste nadređeni upravo muškom kadru sa duplo većim godinama života. Da bi ste se istakli bitno je biti emancipovan, vladati materijom za koju ste se obrazovali i pokazati da niste bez razloga na toj poziciji bez obzira na spol. Kao ženi mi je trebalo duplo više napora da dokažem svoje znanje, ali također postavljanjem jasnih granica puno lakše je uspjeti i parirati muškarcu. Trebali bi da se dijelimo na sposobne i na manje sposobne a ne prema polu i to je ono za što se ja zalažem i što želim da pokažem. Također obostrano uvažavanje i poštivanje je ključ uspjeh.
Balans: Zašto nemamo više mladih žena u politici?
Anela Ajšić: Meni je lično žao što se mlade osobe pripadnice ženskog pola ne žele baviti politikom. Lične razloge znaju samo one, ali generalno se politika od samog osnivanja predstavljala kao muško zanimanje i nešto čime se muški kadrovi trebaju baviti. I danas situacija nije ništa bolja. Sva organizacija, koncept bavljenja politikom iziskuje ulaganje dosta vremena koje najviše i sprečava žensku populaciju da se bavi politikom. Ukoliko planirate da se ostvarite kao majka ili ste već majka, supruga to podrazumijeva da svoje vrijeme trebate posvetiti upravo tome. Bilo kakvi problemi i da se dese, ishod bude isti: da li je u tom procesu učestvovala žena čiji je prioritet bavljenje djecom, koliko je zbog toga zanemarivala aktivno bavljenje u stranci i slično. Za razliku od muškaraca kojima je sasvim normalno postalo da ostaju kasno u večer na sastancima, da putuju i u druga mjesta i da ostaju i duže zbog potreba politike, da sastanke održavaju na svim mogućim lokacijama, jer su sa druge strane sigurni da njihova porodica, domaćinstvo, funkcioniše jer je žena ta koja uspijeva sve nadomjestiti. Ženama je jako teško uskladiti sve obaveze, bez jake podrške porodice, bez dobrog razumijevanja partnera, djece i svih koji je okružuju. Pored razumijevanja i podrške tu je neminovna i njihova pomoć. Tako da sve dok se svijest muškaraca ne promijeni žene neće moći izaći na scenu i zasjati u punom kapacitetu. Tako da bih ja ovom prilikom apelovala na naš jači pol da budu više tolerantniji, razumniji i da budu vjetar u leđa svojim partnericama. A mladim ženama da budu hrabre i odvažne i da ukoliko osjećaju da je politika predmet njihovog interesovanja, itekako se uključe u procese. Jer gdje je više žena više je i uređenijeg sistema.
Balans: Već drugi put obnašate funkciju ministrice. Kojim rezultatima se možete pohvaliti?
Anela Ajšić: Da, već drugi put me imenuju na mjesto ministrice u istom resoru, što mi prije svega puno znači. Što se tiče rezultata, ministarstvo se može pohvaliti sa mnogo stvari, mislim da je naš rad bio transparentan i obavještavali građane o svim poduzetim aktivnostima. Ja se kao jedinka ne želim hvaliti jer iza mene stoje stručni ljudi koji rade svoj posao i zajedno dijelimo uspjeh ali i poraz. Također tu je i cjelokupna Vlada TK, sa premijerom na čelu, koja funkcioniše kao jedan tim te je sve odluke i poteze ministarstva itekako podržala. S obzirom na to da je resor jako specifičan, obiman i kompleksan zaista se imamo i čime pohvaliti. Kada se vratim unazad, pored dobrog budžeta ministarstva, možemo istaknuti jako kvalitetne javne pozive za subvenciju iz oblasti zaštite okolice za naša javna preduzeća, privatna dobra i fizička lica. Po prvi put su npr. javna preduzeća dobila sredstva, koja su i potraživala bez ikakvog umanjenja. Zatim smo uspjeli biti inicijatori većih ulaganja u objekte koji su bili zapušteni duži niz godina, poput Centra za kulturu Srebrenik. Prvi put je resorno ministarstvo uključilo objekte iz oblasti kulture u programe za ulaganje. To se pokazalo kao pozitivno jer je izazvalo lančano ulaganje svih nivoa vlasti, da se u konačnici dobije objekat koji je neprepoznatljiv. Zatim smo potpisali memorandum o kreditnom zaduženju za ulaganje u 200 javnih objekata u nadležnosti TK za primjenu energijske efikasnosti. Izvršili dopunu Zakona o prostornom uređenju i građenju gdje smo za postavljanje i ugradnju solarnih panela za vlastitu proizvodnju električne energije oslobodili građane pribavljanja urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole. Također smo i prije predviđenog roka uradili proceduru oko izbora projektantske kuće za izradu Glavnog projekta rekonstrukcije i adaptacije zgrade Vlade putem javnih nabavki, iz ekspozea Premijera. Potpisali smo ugovor sa Federalnim Ministarstvom turizma i okoliša za uklanjanje opasnog otpada sa područja HAK-a u TK, vrijedan 2 miliona KM. Također je pokrenuta procedura za izradu novog Prostornog plana TK za period 2025-2045. godina. Tu su i mnoge druge aktivnosti koje ministarstvo je započelo i koje planira završiti u narednom periodu a tiču se oblati zaštite okolice ali i prostornog uređenja.
Balans: Evidentno je da sve više mladih napušta BiH. Imate li poruku za one koji ostaju?
Anela Ajšić: Evidentno i mogu kazati jako žalosno što prije svega mladi, stručni, sposobni i radno najproduktivniji naraštaj napušta BiH a malo se poduzima da ih se u tome zaustavi. Poručila bih onima koji ostaju da jedan dan porazgovaraju sami sa sobom. Da racionalno pogledaju svoje sposobnosti, karakteristike, vrline i mane. Da sami sebe ocijene i da na takav način krenu postavljati i ciljeve i očekivanja. Problem je što napuštaju domovinu oni koji uistinu vrijede a ne budu prepoznati kao kapaciteti. A razlog je što ili se nisu dovoljno „nametnuli“, angažovali, odvažili da stanu iza svojih stavova i odvažno kažu ne, ja vrijedim više i ja to mogu, te to i praktično pokazali, ili su imali nesreću da su to učinili pred ljudima koji ne znaju prepoznati kvalitet. S toga želim da im poručim da se aktiviraju, da teže što većoj socijalizaciji, jer kroz i neformalnu konverzaciju dosta se može pouka izvući ukoliko mi to želimo. Da se svakodnevno usavršavaju, obrazuju, ne odustaju lako, da se bore za svoja prava, a imamo ih mnogo, i da se odlučno sukobe sa životom jer smo odgovorni za svoju sudbinu. A to nam je i obaveza.
Intervju sa ministricom Ajšić dio je projekta „Mladi u politici i uticaj politike na mlade“.
(Blans/Projekat podržala Skupština TK)