Piše: Mehmed Đedović
Desi se da dobre knjige ostanu nepročitane, sklonjene pa i sakrivene. Nemaju iza sebe moćne izdavače, autori nisu ni sa kim u talu, niko ih ne hvali po novinama i onda knjiga ostane ispod planine prosjeka i dobro uštimanog amaterizma.
Sve nam je po principu Ja tebi ti meni, pa i tekstovi o knjigama u ono malo časopisa što je ostalo da živi. Nama odavno i ne treba niko sa strane jer smo sami sebi najveći dušmani. Ali ta Dobra knjiga kad naiđe, a tu zvijerku ne viđaju često, onda valja jasno i glasno kazati, ova je vrijedna vremena i čitanja.
Sa pčelama počinje
Ova autorica vodi računa o jeziku, to se primjeti na čitanje nekoliko strana teksta, kao i još koješta što je važno za istaći. O ambijentu u koji je smještena radnja, meni vrlo važno, o karakteru likova. Kroz njen tekst, koji je bogat i slojevit nenadano naiđe svašta pa i odbjegli roj pčela.
Roman je Kad te noć odnese, a autorica Misera Suljić Sijarić, kao izdavač knjige je potpisan Planjax Tešanj, a štampana je uz potporu Federalne Fondacije za izdavaštvo.
Daleko od stereotipa i već viđenog, autorica pažljivo baja, gradi i vodi. Dok je velika većina likova u BH knjigama ravna crta, u ovom romanu su to živi ljudi u koje možete uprijeti prstom. Čini vam se da priča teče, hekla, klizi, a prisustvo autorica je jedva vidljivo jer ona sa strane posmatra i ne miješa se u ono što se mora dogoditi, sa njom ili bez nje. A onda se pojavi, kao da kaže Neće ovo još dugo ovako, da znate; da razbije iluziju i ukaže na pisca.
Misera se, očito je to, bavi tekstom i jako joj je važan ritam rečenice.
Autorica teme traži u životu, a kad od njih gradi književni tekst prilazi tome ozbiljno i predano, a krajnji rezultat i te kako je vidljiv u romanu Kad te noć odnese.
Niti je to samo priča, niti je gola radnja, ali bez obzira na brutalno postupanje prema ženi, u rečenicama je neka toplina i optimizam.
Od onih je koji vole svoje tekstove poslati na književne konkurse bez potpisa autora, te je kao takva više puta nagrađivana. Spaja dva svijeta i u njenom jeziku je to nadogradnja i dobitak. Autor mora da osluškuje, da posmatra, osjeća, jer pisac je pisac čitavog života i u različitim situacijama, gdje god se zatekne i kako god mu bilo.
Lično nikada nisam razumio one kojima je pisanje mučenje, jer da jeste, odavno bi se toga manio. Kada je pisanje strast nastaju tekstovi kakav je ovaj Miserin. Ako je knjiga, u svim njenim elementima zaslužila da bude istaknuta i pohvaljena ja s tim nemam nikakav problem. Jer ova je jedna od onih koje treba preporučiti na čitanje, za razliku od mnoštva sa kojima ćete, izbjegavajući ih, sačuvati vrijeme, a u dosta slučajeva i duševno zdravlje.
K zemlji, mlada
Oko nas žive i živjeli su brojni svijetovi, a to što ih mi počesto ne vidimo ne znači da oni ne postoje. Autorica nam govori o jednom takvom, bolnom, jezivom, bliže srednjovjekovnom, ali ovovremenom i prisutnom, kako u ranijim godinama tako i danas.
Progovara kroz svoje likove, vrišti, upozorava na nepravdu, kritikuje, kiti priču nimalo ne remeteći glavni tok radnje.
Smatram da čitaoca može zavarati pokušaj da se u nekoliko rečenica ispriča o čemu je ova knjiga. Važno je da je napisana dobro, da drži pažnju, da je autorica izgradila likove i ambijent vremena u kojem se radnja događa, prikazala turbulentne momente, pojedinačne sreće i nesreće, te da je puno više od onoga što se može izvući i reći: ova knjiga je o tome i tome.
Autorica je vođena sigurnom rukom ispričala kompleksnu i zahtjevnu priču ni jednog momenta ne padajući u patetiku. Priču u čijem središtu je mlada žena, okružena porodičnom toplinom i pažnjom, razbijena nemilosrdnim nasrtajem vukova na sve njeno. Onaj kome bude bilo do dubinskog čitanja i otkrivanja slojeva imat će dosta toga pronaći u Miserinom tekstu.
U pitanju je formirana spisateljica čiji ozbiljni pristup tekstu daje željeni rezultat, i ona će donijeti još dosta dobrih knjiga, u to nema nikakve sumnje.
Misera pokazuje da je manje važna priča o muškom i ženskom pismu, a puno više sam tekst, jer ako je knjiga dobra, dobra je bez obzira ko je potpisan kao autor.
Autorica slaže kockicu po kockicu, detalj po detalj, do cijele slike koja se ne otkriva odmah, jer tekst drži pažnju. Uvuče u čitaoca strepnju i strah za mladu ljepoticu Sedefu.
Od ove i ovakvih knjiga čitalac će imati všestruku korist, ali valja znati da dobre knjige uznemire, pogode, da se o njima dugo razmišlja. Svojevrstan psihološki triler ispisan kroz tanahno knjizevno pero koje njeguje književno umjetničke vrijednosti.
Misera Suljić Sijarić crpi iz života, a taj bunar je dubok, pa se, kad pogledamo u njegova njedra može svašta dogoditi. Jedan od likova u knjizi čita sudbinu iz fildžana, kad je to tako, ko može znati šta će biti pročitano.
Vrijeme otimačine i zlobnih nikada nije prestalo, samo se forma malo našminkala pa to izgleda drugačije.
Autorica je opisala skladni, porodični ambijent, ritam čaršije, zlobu prijateljice, mišljenje efendije i način života u kojem se njeni likovi formiraju. Roman je ukrašen mnoštvom priča i pričica, sporednih likova, jezičkih doskočica koje tekst čine cjelovitijim i kompleksnijim.
Bdio je lektor i korektor i dotjerao tekst romana da nema grešaka, za razliku od mnogih današnjih knjiga u kojima vri od grešaka, a mnoge među njima, zašto to ne reći su greške same po sebi.
Sa pčelom na kraju
Zbog svega toga ovaj roman valja istaći i pokazati, uprijeti prstom i odgovorno tvrditi, ovo je knjiga koju treba pročitati, vrijedna svakog trenutka vašeg vremena, a ona će nakon toga da teče ili da stane.
Misera S. Sijarić je magistar nauka metodike bhs jezika i književnosti. Bavi se naučnim i književnim radom. Inspiraciju prepoznaje u životu i ne ustručava se svoje priče poslati na anonimne konkurse/natječaje na kojima osvaja nagrade.
A onaj zalutali roj pčela, kao je otvorio, nimalo slučajno i zatvara radnju (neko sa ekserom zakucanim u zid, a neko na svoj, orginalan način).