Izvor fotografije: Ron Haviv
Piše: Kemija Hodžić
U ranim jutarnjim satima 10. jula 1995. godine, četa B Holandskog bataljona je počela sa uspostavom punktova koji bi spriječili ulazak srpskih snaga u Srebrenicu. Komandant Karemans je dao uputstva komandirima četiri jedinice koje su bile raspoređene na punktovima da ukoliko pripadnici VRS pokušaju probiti punktove prvo ispale pucanj upozorenja, a nakon toga da se upuste u direktnu borbu ako srpski vojnici ne odustanu od svojih namjera.
Sve ove odluke dešavaju se bez ikakvih konsultacija sa pripadnicima Armije RBiH koji su se nalazili u Srebrenici, pa negdje iza 07:00 sati komandir čete B koji je bio zadužen za sve četiri jedinice koje su se nalazile na punktovima počinje sa obilaskom svojih položaja. Transporter u kojem se nalazio je napadnut, a posada se pješke vratila do svojih prvobitnih položaja. Nedugo nakon toga zamjenik komandira čete je izvijestio šta se dogodilo, rekavši da je eksploziju izazvala ručna granata bačena sa bošnjačkih položaja, a komandant UNPROFOR-a je ocjenio da su Bošnjaci u stanju da se brane u Srebrenici, no umjesto toga, pucaju na holandski punkt i na markere zračnih meta. On je zatim ponovo razgovorao sa generalnom Tolimirom, tražeći da razgovara sa generalnom Mladićem, ali mu je rečeno da je Ratko Mladić otišao u Srebrenicu kako bi riješio problem.
Bošnjaci u Srebrenici su tvrdili da je transporter napala VRS, a komandir čete B je poslao oklopno vozilo da izvuče napadnuti transporter. Obzirom da to nije bilo moguće, Štab bataljona je poslao specijalno vozilo za vuču na mjesto događaja koje je zatim napadnuto vatrom iz teškog nauružanja, a zamjenik komandira čete je utvrdio da je na njega puca direktno srpski tenk te promijenio svoje mišljenje vezano za događaj koji se zbio u ranim jutarnjim satima navodeći da ostaci ranije detonacije ukazuju na mnogo značajniji udar nego što bi to učinila ručna granata.
U sjedište UN-a, par sati ranije je stigao Izvještaj Specijalnog izaslanika Generalnog sekretara UN-a u kojem je istaknuto da su srpske snage nastavile svoj napad te da je u gradu zabilježeno više od 100 eksplozija. Specijalni izaslanik je podnio kratak Izvještaj Vijeću sigurnosti, a isti je bio netačan.Naime, on je u svom izvještaju tvrdio da je granatiranje prestalo, da su Bošnjaci napali holandske vojnike, a o zahtjevima za zračne napade nije izvijestio Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Istog dana pripadnici VRS su nastavili granatirati grad, a oko 2.000 civila se okupilo ispred bolnice nadajući se da bi ih njen „specijalni status“ mogao zaštiti od srpskog napada. UNHCR je izvjestio da je do 13 sati poginulo najmanje šest, a ranjeno preko 20 civila kao rezultat granatiranja naseljenih područja, a oko 18:30 četa B je izvjestila da se srpska pješadija pojavila na uzvisini koja je nadgledala grad, u blizini B2 punkta Holandskog bataljona. Komandir čete je naredio da se ispali pucanj upozorenja iz minobacača 81mm, što je i učinjeno, a nakon toga da pucaju iznad glava srpskim vojnicima iz mitraljeza postavljenog na oklopno vozilo. Nakon nešto manje od dva sata, pripadnici VRS su se povukli, a komandant Holandskog bataljona je, po ko zna koji put, tražio od štaba UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok da pošalju zračnu podršku. Prijedlog je, kao i svaki put do tada proslijeđen za Sarajevo, pa za Zagreb, no, konkretna pomoć nikada nije došla.
Negdje oko 19 sati iz Štaba UNPROFOR-a u Zagrebu je potvrđeno da su avioni osposobljeni i bit će spremni za sat vremena, ukoliko bude potrebe za zračnom podrškom, a nakon pola sata je javljeno da je napadnuta i osmatračnica „Lima“.
Specijalni izaslanik Generalnog sekretara UN je u 19:10 sati pokušao da stupi u kontakt sa predsjednikom Slobodanom Miloševićem, ali bezuspješno, a samo pola sata nakon toga komandant UNPROFOR-a je sazvao sastanak Tima za krizne situacije na kojem je zahtijevao da NATO piloti budu u kabinama obzirom da su Srbi prekršili jasna upozorenja. On je, također, utvrdio da mete za gađanje ne postoje pri čemu se usprotivio jedan član njegovog tima rekavši da su identificirana dva tenka i artiljerija te da su oficiri za navođenje aviona za ciljeve na zemlji, na pozicijama. Načelnik Štaba UNPROFOR-a je upozorio svoje osoblje da je Vlada Holandije prebacila težište na izbjegavanje žrtava među svojim vojnicima.
On je nakon toga zatražio da stupi u kontakt sa holandskim Ministarstvom odbrane kako bi utvrdio koju vrstu reakcije oni podupiru. U razgovoru je saznao da će se Holandija prikloniti odgovorima za koje UNPROFOR utvrdi da su najdjelotvorniji, čak i ako isti izazovu odmazdu protiv holandskih vojnika koji se nalaze na teritoriji koju kontrolišu srpske snage. U isto vrijeme, Specijalni izaslanik UNHCR-a je uputio telefonski poziv Specijalnom izaslaniku Generalnog sekretara UN-a kako bi ga obavijestio da se u gradu nalazi 4.0000 izbjeglica te da vlada stanje panike.
Predsjednik Alija Izetbegović je u razgovoru sa Generalnim sekretarom UN-a par godina nakon genocida u Srebrenici rekao da je oko 19 sati 10. jula 1995. godine stupio u kontakt sa predstavnikom Izvršnog odbora Opštine Srebrenica, Osmanom Suljićem kojem je rekao da bošnjački branitelji upotrijebe protivtenkovsko oružje koje im je isporučeno par mjeseci prije toga. Naime, on je smatrao da, da su Bošnjaci bili u mogućnosti da unište samo jedan ili dva srpska tenka, napad bi bio zaustavljen. Kasnije je, kako kaže predsjednik Izetbegović, saznao da Bošnjaci u Srebrenici nisu ni znali rukovati navedenim oružjem.
Ipak treba istaći da je u Srebrenici u julu 1995. godine samo jedan čovjek, Ramiz Bećirović, načelnik Štaba 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine imao nekog vojnog znanja, budući da su svi mlađi kadrovi, uključujući i komandanta Nasera Orića, povučeni iz Srebrenice zbog školovanja u Zenici.
Sead Delić, komandant 2. korpusa Armije RBiH je par godina kasnije, pravdajući svoju odgovornost, istakao da su u Tuzlu stigle informacije da se protivtenkovsko oružje Crvena strijela (TF-8) i pored uputstva, nije adekvatno upotrijebljeno, te da su, iako je njena preciznost veća od 90 %, ispaljena dva projektila koja su promašila tenk koji se prvi kretao što je ohrabrilo pripadnike VRS da nastave dejstva.
U 21:15 sati, komandant UNPROFOR-a je razgovarao s generalnom Tolimirom koji je tvrdio da srpski vojnici nisu pucali na holandske vojnike te ponudio siguran izlaz pripadnicima Ujedinjenih nacija, nevladinim organizacijama i lokalnom stanovništvu, na što mu je komandant odgovorio da Ujedinjene nacije nikada neće napustiti Enklavu te zatražio da Srbi zaustave svoj napad. Samo pet minuta nakon tog poziva, Štab UNPROFOR-a u Sarajevu je izvjestio da su „Srbi zaobišli holandske blokade te da Holanđani i Bošnjaci koordiniraju zajedničku odbranu“ što je navelo komandanta UNPROFOR-a da nazove Mladića rekavši njegovom oficiru da je situacija u Srebrenici nepodnošljiva te da će biti primoran upotrijebiti silu, na što mu je on odgovorio da je to samo „bošnjačka propaganda“.
U 21:35 primljen je Izještaj u Zagreb da su borbe u Srebrenici zaustavljene, a komandant Mirovnih snaga je zaključio da se UNPROFOR suočava sa tri scenarija i to:
- Ništa ne činiti što bi dovelo do toga da Srbi ili zaustave svoje napredovanje ili potpuno zaobiđu Holanđane
- Odmah pozvati zračnu podršku, ali ta mogućnost se odbacuje zbog mraka i „konfuzne situacije“
- Čekati upotrebu zračne podrške do jutra kako bi se izbjegla mogućnost gađanja vlastitih vojnika
Komandant UNPROFOR-a je kasnije tvrdio da zračnu podršku nije koristio zbog mraka ali i jer je smatrao da je bolje da holandska pješadija zaustavi srpsku, što je imajući u vidu situaciju koja je vladala u Srebrenici i sve pređašnje događaje bilo kranje nerealno i nemoguće.
U međuvremenu je Karl Bildt nazvao Generalnog sekretara UN-a rekavši mu da se sastao sa Slobodanom Miloševićem koji mu je rekao da od njega ne očekuju mnogo jer ga bosanski Srbi „ne slušaju“. Pola sata nakog toga, još jedan netačan izvještaj komandanta UNPROFOR-a je otišao u sjedište Ujedinjenih nacija u Nju Jorku. U istom je komandant tvrdio da su se holandski vojnici upustili u borbu protiv srpskih vojnika što je bilo netačno jer je ispaljen samo rafal upozorenja.
Negdje oko ponoći komandant UNPROFOR-a u Srebrenici se sastao sa bošnjačkim vođstvom (načelnik, zamjenik načelnika, predsjednik Izvršnog odbora i načelnik Štaba 28. divizije Armije RBiH) te ih obavijestio da su Srbi ponudili ultimatum za „predaju“ što je UNPROFOR odbio rekavši da 11. jula od 06:00 očekuje masovne zračne udare od NATO snaga ukoliko se Srbi ne povuku. Načelnik Štaba 28. divizije Armije RBiH je tražio od komandanta UNPROFOR-a u Srebrenici uputstva šta bi njegovi vojnici trebali činiti tokom zračnih udara, na što mu je komandant odgovorio da se povuku što dalje od trenutne linije fronta i da zauzmu skoništa u svojim kućama. Slušajući naređenja komandanta holandskog bataljona, načelnik Štaba 28. divizije Armije RBiH je naložio svojim vojnicima da se povuku iz grada. U toku noći je primijećeno da se oko 1.000 do 1.500 bošnjačkih vojnika povlači iz Srebrenice.
( Nastavlja se…)
Prethodni dio feljtona je dostupan na https://balans.co.ba/srebrenica-u-raljama-ujedinjenih-nacija-ii-dio/