Foto: Balans
I danas na tuzlanskim ulicama su zabilježene velike kolone i saobraćajna gužva koja traje već duži period. I ne, nisu to samo praznične gužve, kako bi mnogi kazali.
Znamo da Tuzla nema moderne ceste, obilaznice, neke saobraćajnice koje bi rasteretile saobraćaj i smanjile zagađenje zraka. Lokalna vlast je to pokušala učiniti djelomično sa instalacijom kružnih tokova. Na postojeću infrastrukturu. Tako možemo vidjeti dva pješačka prelaza u jednom kružnom, svakodnevnu svađu vozača i pješaka jer jedni tvrde da treba ići na “žuti” prelaz, drugi na “bijeli”. Galama i psovke dio su saobraćajnog folklora. O poznavanju saobraćajnih pravila vozača u kružnim tokovima i na raskrsnicama, posebna se priča može napisati, a tome svjedoče i brojne saobraćajne nezgode.

I dok se građani Tuzle nisu privknuli ili “obikli” na kružne tokove, dolazi zatvaranje raskrsnice na Slatini. Pravi se kružni tok sa modernom infrastrukturom, rekoše. U najpogodnije godišnje doba za građevinu. U novembru. Čemu čekati ljepše dane. Stručnjaci odlučili. Rezultate vidimo, slabije radove.
Onda dođe zatvaranje mosta, odnosno, nadvožnjaka koji vodi prema UKC. Nesigurno se voziti preko njega, nije ispod njega. Zašto se zatvara nadvožnjak, pitali smo nadležne. Odgovor nismo dobili. U ranije dostavljenom šturom saopštenju za zamazivanje očiju, rečeno je da se radi “monitoring”. Da se koriste alternativne ulice. I to je to. Ne zaslužujemo više informacija.

Svakodnevno čekamo u kolonama. U svim pravcima. Na koju god stranu grada soli krenete, malo je reći da vam treba strpljenja, sabura i goriva. Zvuk sirena nestrpljivih vozača para uši. U koju god ulicu da uđete, naivno se nadajući da ćete se probiti do cilja, varate se. U svakoj je gužva i nervoza. Posebno u Šestoj bosanskoj.

Niti je zahvalno biti vozač niti pješak. Svaki izlazak van svoja četiri zida jer rizik po zdravlje. Bukvalno jer svaki dan se saniteti probijaju, preskaču, preklinju da prođu kolonu vozača koji nemaju krila da se podignu u vasionu kada naiđe hitna, a niti imaju gdje skrenuti.
I vrhunac svega, stižu praznici, dolazi dijaspora da se zaokruži kompletan cirkus u Tuzli. Ceste nemaju kapacitet da prime toliki broj automobila, a ni kamiona koji prolaze kroz Tuzlu jer, kako rekoh, nemamo obilaznice. Ali imamo zato saobraćajne trake pretvorene u parkinge pa tako možete vidjeti u određenim ulicama da se vozači parkiraju faktički na cesti. Ne reaguje niko, a parkiraju i jedni i drugi i treći.

Dijaspora ode kući, njih ne možemo od naredne sedmice okriviti za kolaps. A zamislite tek na šta bi ličilo to da svi koji dođu za praznike, nisu otišli, već da žive ovdje i voze svakodnevno.
Trenutno smo svi zajedno tako u kolonama, u gužvama, u saobraćajnom ludilu koji crpi svaki atom snage i energije svaki dan, bez naznake da će biti bolje.
I pješacima i vozačima preostaje da se pomole ili prouče šta kada izađu na ulicu pa kom’ opanci, kom’ obojci.
(Nataša Tadić)