Rijad Sedić iz Tuzle, postao je pilot u dvadesetšestoj godini.
Njegov djed i otac također su usko vezani za avijaciju. Otac je bio kontrolor letova, a djed je bio član ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane u bivšoj Jugoslaviji.
Ljubav prema avionima rodila se još u djetinjstvu, priča ovaj mladić za Vijesti.ba.
” Odlučio sam, to je bilo to, da je to poziv kojim želim da se bavim. Bonus je i ta porodična tradicija u kojoj su i djed i otac bili i koji su svojim dijelom i doprinijeli tom rađanju, a kasnije i sprovođenju tog sna“, kaže Rijad.
Sedić je obuku prolazio u zemljama regiona. Prije nego je postao pilot, bavio se drugim poslovima usko vezanim za vazduhoplovstvo. Radio je na prihvatu i otpremi putnika, nakon toga kao stjuart a u konačenici je ispunjen i krajni cilj, a to je biti pilot.
„Kod ovog posla, koji je jako odgovoran u pitanju je jedna kombinacija emocija i adrenalina, u isto vrijeme i poštovanja i straha“ – dodaje on.
Ovaj mladi Tuzlak, zaposlen je u aviokompšaniji Wizz Air, tu planira ostati i nakon dodatnih usavršavanja i obuka.
„Sa svih ovih mjesta sam uvijek nastojao da nosim samo pozitivna iskustva, i kontakte sa kvalitetnim ljudima, profesionalcima u svojoj struci. Moram također naglasiti da sam životnu priliku dobio u kompaniji Wizz Air, gdje sam bio na poziciji persera (vođe kabinske posade), kroz svoj program “Cabin Crew to Captain”, gdje se i sada nalazim, i gdje planiram i da se zadržim po završetku obuke.” dodaje Sedić.
Rijad se prisjeća najdražeg leta – prvog samostalnog.
„Spoznanje te činjenice da na sjedištu do mene nema nikoga, da sve što se desi zavisi od mene i da iz svake situacije u kojoj se nađem, iz nje se sam mogu izvaditi, to mi je zasad najpozitivniji trenutak“, naglasio je on.
U poslu kojim se on bavi, kaže nam, najvažnija je podrška porodice i prijatelja, on je najveću imao od djeda i majke koji su mu, kako naglašava, bili neprocjenjiv vjetar u krila.