Foto: Facebook
Tuzlanski kanton zbog svojih prirodnih i infrastrukturnih karakteristika, spada među najugroženije prostore u BiH kada je riječ o požarima i tehnološkim eksplozijama te mu je potrebna jača vatrogasna djelatnost.
U cilju preventivnog djelovanja i jačanja spremnosti na terenu, Kantonalna uprava civilne zaštite TK je tokom prošle godine kroz tri javna poziva, dodijelila 340.000 KM opštinama i gradovima koji imaju profesionalne vatrogasne jedinice, dok je Vlada Tuzlanskog kantona izdvojila dodatnih 1,3 miliona KM za opremanje struktura zaštite i spašavanja, prvenstveno za jačanje vatrogastva. Kroz obuke koje su organizovane, prošlo je 68 profesionalnih i 150 dobrovoljnih vatrogasaca, a ispit za protivpožarnu zaštitu položilo je 212 kandidata.
Međutim, Čelić, Doboj Istok, Kladanj, Teočak i Sapna, sa aspekta njihove razvijenosti i mogućnosti finansiranja, nemaju profesionalne vatrogasne jedinice, te je za te općine potrebno osigurati dodatna sredstva od strane kako kantonalnog, tako i federalnog nivoa vlasti.
Tuzlnaski kanton ima 395 vatrogasaca koji su raspoređedni u profesionalnim vatrogasnim jedinicama te dobrovoljnim društvima. Od tog broja je 190 profesionalnih vatrogasaca, a trebalo bi biti jedan vatrogasac na 1.000 stanovnika.
„Znači, tu nas kanton raspolaže otprilike tim minimalnim brojem vatrogasaca i opremu koja ide, a tiče se ličnih i materijalnih, odnosno, kolektivnih zaštitnih sredstava, imamo 103 vatrogasna vozila. Prošle godine smo obučili i pred komisiju su izašli 44 dobrovoljnog vatrogasca, osam profesionalnih vatrogasaca i 20 je bilo kandidata za ispit za protivpožarnu zaštitu“- objasnio je Dragan Pelemiš, pomoćnik direktora Kantonalne uprave civilne zaštite TK.
Kada su u pitanju finansijska sredstva, vatrogasne jedinice se finansiraju iz budžeta lokalnih zajednica što dalje otvara pitanje donacija. Tu su i posebna finansijska sredstva koja se dobijaju po Zakonu o vatrogastvu. Ali to je to sve skromno.
„Na nivou kantona mi prikupimo negdje 133.000 KM, a imamo oko 150.000 vozila i to znači da po jednom vozilu prihod manji od jedne marke. Stvari u tome što nije pod zakonskim aktima u dovoljnoj mjeri riješeno prikupljanje tih finansijskih sredstava, namenjeno je da to bude jedan značajan izvor za vatrogastvo kada je u pitanju opremanje, obučavanje i tako dalje. To nije problem kantonalne uprave, nego federalnog nivoa“- ističe Pelemiš te naglašava da je potrebno zakonski riješiti povoljnije finansiranje ove oblasti.
Vatrogasci u TK još uvijek zaostaju za evropskim standardima i po broju vatrogasaca i po broju vozila, ali i po njihovom kvalitetu. Uglavnom vatrogasci rade sa starijim vozilima koja teško mogu odgovoriti svim zahtjevima u gašenju požara. Međutim, vozila su jako skupa i jedno takvo, proizvedeno u Živinicama, košta 750.000 KM, a jedne vatrogasne ljestve 1,5-2 miliona KM. Teško da koja lokalna zajednica može sebi priuštiti to, posebno one nerazvijene u TK. Naravno, potreban je i veći broj vatrogasaca jer jedno odjeljenje koje ima 11 peripadnika, treba imati bar 50 % više ljudi da bi normalno radilo.
„Samo za plate vam treba oko milion KM. Za formaciju odjeljenja trebate pet vozila, komandno vozilo, navalno vozilo, kombinovano vozilo, cisterna i za to vam treba nekoliko miliona KM, a gdje je vatrogasni dom. Hoću reći da je vatrogasna djelatnost prilično skupa, a neophodna“-naglašava pomoćnik direktora. Nažalost, zakon iste uslove postavlja i malim opštinama sa skromnim budžetom kao i većim gradovima.
Zakonska mogućnost postoji, a kroz koju Federacija i kantoni mogu pomagati malim lokalnim zajednicama, čemu bi se u narednom periodu trebala posvetiti pažnja.
(Nataša Tadić)