Foto: Balans
I ove posljednje subote u mjesecu, članovi Nove penzionerske/umirovljeničke stranke okupili su se u Tuzli na mirnim protestima. Poruka je jasna, traže usklađivanje penzija sa prosječnim platama u Federaciji BiH prema evropskim standardima, ali i hitno zaustavljanje rastrošnosti vladajućih elita.
Dok troškovi života vrtoglavo rastu, penzije u Bosni i Hercegovini za većinu populacije ostaju tek puko sredstvo za preživljavanje, daleko od dostojanstvene starosti.
Penzionerka Sabaha Dugalić opisuje surovu svakodnevicu koja se svodi na matematičku akrobaciju od prvog do prvog u mjesecu.
“Prvo platim račune, to se mora. Ono što ostane ide na lijekove, pa onda gledam kako da rastegnem ono malo što je preostalo do kraja mjeseca”, kaže Sabaha.
Na protestu je i Sead Kulović koji ističe da je u društvu stvoren privid kako penzioneri žive dobro jer im djeca šalju novac iz inostranstva.
“Masa njih živi na priči imamo djecu vani. Ali ne šalju sva djeca roditeljima, niti bi sistem smio počivati na tome. Kako da živi onaj ko nema nikoga? A svi prvo trče da plate režije”, upozorava Kulović.
S tim se slaže i Sonja Kulović, koja naglašava da pomoć djece ne smije biti rješenje sistema.
“Imam tri sina u inostranstvu, ali ne ide to tako da ja od njih tražim pomoć. Ne možemo se stalno oslanjati na to, država mora obezbijediti uslove za normalan život.”
Predsjednik Nove penzionerske/umirovljeničke stranke, Vehid Jahić, iznio je poražavajuće podatke o razlici u primanjima između običnih građana i onih koji donose odluke.
Prema njegovim riječima, godišnja primanja po trenutnim prosječnim penzijama iznose oko 9.100 KM, dok prosječna plata na nivou godine iznosi oko 19.000 KM. S druge strane, funkcioneri i poslanici godišnje inkasiraju i do 95.000 KM.
“To je najveća disproporcija u svijetu. Političari obilato koriste pasivnost građana, uzimajući sve blagodati iz budžeta čak i kada ne rade ništa”, ističe Jahić.
Ono što najviše brine organizatore protesta nije samo ignorisanje vlasti, već i letargija samih penzionera i ostalih građana. Jahić ističe da se nezadovoljstvo uglavnom izražava samo na društvenim mrežama, dok na terenu podrška izostaje.
“Ponašanje penzionera je kao da su hipnotisani. Ljudi misle da će neko drugi riješiti njihov problem. Kapitalizam je sistem konkurencije, ako se ne borite, uzeće vam i ovo malo što imate”, poručuje Jahić.
Dok u ostatku Evrope radnici i penzioneri izlaze na ulice zbog mnogo manjih nepravdi, u BiH se na posao ne dolazi, a primaju se “platurine”, zaključuju ogorčeni penzioneri.
Poruka sa današnjeg skupa je jasna, borba će se nastaviti. Iako su zahtjevi svaki put isti, okupljeni poručuju da neće odustati dok ne vide stvarne promjene, jer “ko ne želi da se bori, nema pravo ni da se žali”.
(Balans)