Foto: Balans
Povodom Dana slobode medija u Tuzli se održava okrugli sto pod nazivom “Novinari u vremenu etnohuškačkih politika-uloga i sigurnosni izazovi” koji je organizovalo Društvo novinara BiH.
O ovoj temi nije bitno pričati samo danas, kazali su neki od učesnika.

“Mi novinari trebamo biti svjesni postulata naše profesije i držati se novinarske etike i onda ćemo imati puno manje problema i potreba za razgovor o tome zašto podliježemo etnohuškačkom, etno-nacionalističkom narativu u svakoj od naših zemalja jer zapravo je to nešto što nas drži zatvorene, što cijelo društvo drži u nekakvim okovima koje nam ne daju da idemo naprijed i da se bavimo stvarima koje su važne za naše mlade, za nas, za našu djecu da živimo u nekakvim normalnim okolnostima i da se posvetimo stvarima koje su važne za svakodnevni život. Novinari i mediji tu imaju ogromnu ulogu i zapravo bi svi trebali osijestiti i ponavljam vratiti se novinarskim postulatima naše profesije, zašto nešto radimo, koja je naša uloga i na koji način trebamo odgovorno pristupati svakoj temi kojoj se bavimo”-kazala je Danka Derifaj, novinarka Nove TV iz Hrvatske.

Dinko Gruhonjić, novinar iz Novog Sada, univerzitetski profesor i programski direktor Nezavisnog društva novinara naglašava da zakoni ne znači ništa u Srbiji.
“To je važilo prije sto godina, a u Srbiji važi isto tako i danas. Tako da jako je teško uz takve vlasti kakve mi imamo u Srbiji razgovarati uopšte o promjenama zakona. Mi smo pokušavali u posljednji 13 godina, odkako su se presvučeni radikali vratili na vlast, da učestvojemo, da budemo, što bi rekli, inkluzivni u procesima sa državom i kad je u pitanju donošenja medijskih strategija i kad su u pitanju promjene medijskog zakonodavstva, ali oni su to uvijek tumačeni na vrlo fleksibilan način, odnosno, pretvaraju se to doslovno u kriminal”-smatra Gruhonjić. On ističe da je solidarnost najmoćnije oružje koje trenutno novinari imaju.

“Ali za mene solidarnost nije samo tapšanje po ramenu i riječi podrške u smislu da kad si napadnut, da stižu u telegrami podrške. Solidarnost podrazumljava konkretne stvari, konkretne zadatke za nas, novinare, a to je da recimo ako je neko od vas ovdje napadnut zbog nekog priloga, zbog neke priče o korupciji ili organizovanom kriminalu, da onda svi mi koji dolazimo iz još uvijek slobodnih medija, zapravo objavimo tu priču, odnosno nastavimo tu priču kolege ili koleginice koji je započeo i da po navodnicima pucamo na izvočnu vlast koja najviše sklona uzorpaciji i zloupotrebi ne iz tog jednog oruđe ili sa jednog nezavisnog medija, nego recimo sa 15. Pa, onda će se oni malo počešati po glavi. Ja mislim da smo mi dosta ovde zaboravili na činjenicu da političari ne postoje bez novinara”- stava je Gruhonjić.
Kada je u pitanju BiH, novinarska zajednica je poprilično razuđena, nema sloge, pogotovo se to očituje kroz situacijju između javnih emitera.

“Onda imamo taj odnos privatnih medija i javnih emitera, javnih televizija i u profesiji sujetnoj, kakva je novinarska, nije samo ona, ali sigurno ima jako dozu sujeti, teško je doći do jednog jedinstva, iako su nam problemi isti. Počeši od radnopravnog statusa pa do odnosa političara, politike i institucija prema novinarskom radu, prema novinarima pojedinačno i medijima. Nažalost i pojedini mediji doprinose trovanju ove sceni, znači to oni mediji koji imaju netransparentno, nemaju takvih ipressuma, ne zna se koji je urednik, koji je vlasnik, koji je autor teksta i čini se da su to najveći trovači ove medijske scene, a s druge strane imamo publiku koja još nije naučila razpoznat kome je treba vjerovati”-zaključio je Amarildo Gutić, predsjednik Društva novinara BiH.
(Nataša Tadić)