Foto: Balans
Kraj školske godine u Tuzlanskom kantonu obilježili su stabilan broj studenata na Univerzitetu u Tuzli, milionska ulaganja u školsku infrastrukturu, ali i glasni protesti ispred resornog ministarstva. U otvorenom intervjuu za naš portal, ministar obrazovanja i nauke TK sumira postignute rezultate na izmaku svog mandata. Zašto je sportska infrastruktura postala prioritet, kako teče izgradnja dugo očekivanog Kampusa, šta se krije iza strožih kontrola privatnih fakulteta, te zbog čega je digitalizacija polaganja vozačkih ispita podigla prašinu, saznajte u nastavku.
Balans: Ministre, završena je nastavna školska godina. Koliko ste zadovoljni?
Ahmed Omerović: Vidite, mi smo ponosni na rezultate koje su naši učenici postigli. Niz je tu dobrih rezultata, kako na takmičenjima, tako i u drugim segmentima nastavnog procesa. Naravno, bilo je i određenih poteškoća te izazova koje smo u ovoj nastavnoj godini uspješno prevazišli. Ono što je najvažnije jest da nastavni proces teče i da pratimo sve trendove koje imamo obavezu pratiti shodno zakonu, kao i to da naši nastavnici kontinuirano unapređuju taj proces.
Balans: Ovih dana kreću upisi na fakultete. Kakva su Vaša očekivanja kada je u pitanju Univerzitet u Tuzli?
Ahmed Omerović: Mi smo dali saglasnost za kvote koje su tražile visokoškolske ustanove. Ono što je važno naglasiti jest da je broj studenata koji se upisuju na Univerzitet u Tuzli u posljednjih nekoliko godina stabilan. On oscilira, nekada je manji, nekada veći, ali se stabilizira. Treba znati da u Tuzli studiraju studenti iz više desetina općina i gradova iz cijele Bosne i Hercegovine. Perspektiva Univerziteta u Tuzli jest da ga internacionaliziramo i da ovdje imamo studente iz drugih dijelova svijeta.
Na taj način možemo povećati broj studenata. Ali ono što je važno, a što sam kazao i na početku, jest da je broj studenata stabilan, da nemamo nagli pad i da svi studijski programi funkcionišu.
Balans: Vlada je u protekloj godini imala značajne investicije kako u školske objekte, tako i u Kampus. Koliko su važne investicije u školske objekte i u sam Kampus?
Ahmed Omerović: To je jedan od najznačajnijih segmenata u kojem možemo djelovati, osigurati bolju infrastrukturu. Ja bih to razdvojio na dva dijela.
Jedan dio su osnovne i srednje škole, gdje smo se prije svega fokusirali na sportsku infrastrukturu. Tu postoji više razloga. Jedan od njih je što je sportska infrastruktura u posljednjem periodu bila zapostavljena i nije se renovirala. Drugi razlog je što se javila potreba za gradnjom potpuno novih objekata jer su se okolnosti promijenile.
Djeca su danas u značajnoj mjeri okrenuta aparatima: mobitelima, laptopima i tabletima. Na ovaj način naši učenici će imati dobru i kvalitetnu sportsku infrastrukturu gdje će se kretati i baviti sportskim aktivnostima, što je ključno za njihovo zdravlje. Također, u školama smo investirali i u druge stvari, ali je možda najveći iskorak napravljen upravo u sportskoj infrastrukturi. To sada možemo vidjeti i po tome kako lijepo izgledaju igrališta koja smo renovirali. Učenici se na njima igraju iako je raspust već nastupio.
Što se tiče Kampusa, grade se prva četiri objekta prve i druge faze izgradnje. Ono što je značajno za Kampus jest da je riječ o dugoročnom planu. Mi smo ga započeli, osigurano je 24 miliona maraka i taj se novac troši prema dinamici koju je Univerzitet definisao s izvođačem radova. To je projekat koji svima nama treba dati samopouzdanje da kao društvo možemo graditi velike projekte.
Gradnja kampusa će neposredno utjecati i na ono prvo pitanje, a to je broj studenata. Ako budemo imali adekvatne objekte i adekvatan kadar, onda ćemo privući i dovoljan broj studenata, ne samo iz našeg kantona nego i iz drugih dijelova BiH. Ako nam ostanu postojeći objekti koji su dotrajali i koje je potrebno renovirati, bojim se da u budućnosti nećemo moći privući dovoljan broj studenata s drugih područja.
Balans: Ministarstvo je u posljednjih nekoliko mjeseci, pa i godinu dana, ušlo u određen proces s privatnim fakultetom Kallos. Dokle su došli ti procesi i šta se trenutno dešava?
Ahmed Omerović: Naš je stav da sve visokoškolske ustanove s područja Tuzlanskog kantona moraju ispuniti sve što je definisano standardima, normativima i Zakonom o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona. Ovdje je ključni moment ima li visokoškolska ustanova dovoljan broj profesora u radnom odnosu. Zašto govorimo da je to važno? Profesor je taj koji garantuje da je student tokom studiranja zaista stekao sve one vještine i kompetencije koje se navode u dodatku diplomi.
To znači da je student imao nastavu, da je položio ispit i da je ta evaluacija znanja bila adekvatna. Ako nemamo profesora, nema ko garantovati taj kvalitet. Zato je važno da sve visokoškolske ustanove drže kvalitet, da se održava nastava i organizuju ispiti, ali preduvjet za to jest adekvatan broj profesora u radnom odnosu. Ako to nemamo, javlja se sumnja da taj proces nije u redu. Važan mehanizam ovdje je inspekcijski nadzor koji prati održava li se nastava, a mi ćemo ustrajati u tome da se standardi u visokom obrazovanju poštuju. Jer zaista, ako to ne budemo radili, može doći do ugrožavanja zdravlja i sigurnosti građana.
To znači sljedeće, ako obrazujemo inženjere građevinarstva, arhitekte, forenzičare, ljekare ili stomatologe, a kompetencije koje oni stiču ne budu adekvatne, onda to može direktno ugroziti građane. Zato je važno da kao društvo, a ne samo mi kao Ministarstvo obrazovanja i nauke, vodimo računa o tome da standardi kvalifikacija budu visoki.
Balans: Evo, još jedan od problema na koji ste naišli jesu autoškole. Vidjeli smo da su oni danas protestovali ispred Ministarstva. Hoće li to pitanje na kraju biti riješeno i kako?
Ahmed Omerović: Pitanje je samo, šta je alternativa ako ne uđemo u digitalizaciju? Digitalizacija je prisutna svuda oko nas. Kada putujemo negdje, vinjetu kupujemo elektronski i to svi razumiju. U zdravstvu je urađen značajan dio digitalizacije, pa imamo kartice umjesto zdravstvenih knjižica. Nalaz koji nam ljekar uradi možemo pogledati na web stranici kojoj imamo pristup. Sva ta digitalizacija je već tu. Isto tako moramo digitalizovati i ovaj segment kako bismo imali što kvalitetniju saobraćajnu edukaciju.
Vozački ispit se polaže jednom u životu. Mi tog mladog čovjeka moramo adekvatno obučiti, a ne nepripremljenog ga poslati u saobraćaj, jer svjedočimo velikom broju saobraćajnih nesreća. Ovaj sistem će garantovati da se broj časova obuke zaista i realizuje. Posebno je ovdje važna teoretska nastava, za koju postoje određene sumnje da se ne realizuje u onoj mjeri u kojoj je to propisima predviđeno. Zato je ovaj sistem zaista striktan. Može se tačno znati kada polaznik kreće s obukom, sistem je transparentan i omogućit će bolju saobraćajnu edukaciju.
Jedan dio autoškola je ovo prihvatio. Drugi dio ljudi treba razumjeti da je prioritet sigurnost u društvu i da imamo dobro obučene buduće vozače. U ovaj sistem će svi morati ući jer digitalizaciju ne možemo izbjeći. Nismo je izbjegli ni u drugim sferama, pa ne treba ni ovdje. Ako to može poboljšati kvalitet, onda u to trebamo ići.
Balans: Čini se da je u ovoj školskoj godini, kao i u prethodnoj, Ministarstvo dosta insistiralo na domoljublju učenika. Šta je svrha toga?
Ahmed Omerović: Mi smo stava da kod učenika u školama trebamo razvijati ljubav prema Bosni i Hercegovini. To nastojimo činiti kroz više segmenata.
Jedan od njih je obilježavanje značajnih datuma. Tako na početku školske godine, u oktobru, obilježavamo dan kada je prvi bosanskohercegovački kralj krunisan. Tada se sjećamo srednjovjekovne Bosne i cijele te simbolike, jer želimo da naši učenici znaju da je državnost Bosne i Hercegovine hiljadugodišnja. Potom obilježavamo Dan državnosti, nakon čega slijede Dani maternjeg jezika, pa Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Kroz te datume odvijaju se vannastavne aktivnosti.
Taj moment smo dodatno pojačali i uvođenjem svečane pjesme, tekstom i izvođenjem, gdje će naši učenici znanjem čuvati svoju zemlju. Suština je da institucionalno podržimo bosanskohercegovački identitet, odnosno da mladi ljudi vole i osjećaju ovu zemlju. To je segment koji je generalno prihvaćen u društvu. To možemo vidjeti i kada igra naša reprezentacija, koliko je to prihvaćeno i koliko ljudi vole naš tim. Ono što je najvažnije jest da je to inkluzivno i da prihvata sve ljude u BiH. Hoću kazati da to nije usmjereno protiv nekoga ko je drugi i drugačiji, nego uključuje sve ljude koji ovu zemlju doživljavaju kao svoju.
Balans: Pred krajem ste mandata, a ovo je i izborna godina. Šta je ono na što ste najponosniji i čime biste zaokružili dosadašnji rad?
Ahmed Omerović: Vidite, ima tu više segmenata koje bismo mogli naglasiti. Evo, spominjali smo kapitalne investicije. Spominjali smo i ovaj patriotski element u školama koji smo na neki način ohrabrili, jer i naša djeca vole svoju domovinu, a mi smo to kroz sistem dodatno podržali.
Nadalje, veliki iskorak napravili smo u inkluziji. Danas imamo asistente u nastavi za više od 400 učenika. Uveli smo nove programe u zavod u kojem borave djeca s poteškoćama u razvoju. Vratili smo defektologe u škole te uveli stipendije za učenike i studente s invaliditetom. To je segment na koji smo izuzetno ponosni.
Također, fokusirali smo se i na reformu praktične nastave, čime se približavamo modelu dualnog obrazovanja. To znači da obrazovni sistem što više integrišemo s privredom, i taj proces ćemo nastaviti. Cilj je da školujemo kadrove koji su potrebni tržištu rada, odnosno da mladi ljudi, kada završe srednju školu i prođu adekvatnu praktičnu nastavu, već sljedeći dan imaju i radno mjesto, ali i znanje i kompetencije da odmah mogu raditi u privredi. To su neke stvari koje možemo izdvojiti, a ima ih još mnogo.
Evo, izdvojio bih, primjera radi, i povećanje standarda nastavnika. Plate i druga primanja u obrazovanju kumulativno smo povećali za oko 45%. Time želimo omogućiti nastavnicima i svim drugim zaposlenicima u školama da mogu dostojanstveno živjeti.
Balans: Šta je ono što biste mijenjali da možete?
Ahmed Omerović: Mijenjao bih, kada bi to bilo moguće, da procesi teku brže. Međutim, u obrazovanju procesi jednostavno ne mogu biti brži. Generalno, sve reforme koje provodite i sve novitete koje uvodite u obrazovnom sistemu možete vidjeti tek nakon niza godina. Ovo je spor proces. Ako sada uradite reformu, njezine benefite možete vidjeti tek za pet godina, a do tada rezultati nisu vidljivi. Žao mi je što se neke dobre stvari koje sada radimo ne mogu odmah vidjeti, ali se nadam da će se njihovi rezultati prepoznati za pet ili deset godina te da će ovo društvo od toga imati velike koristi.
(Balans)