Foto: Balans
U Memorijalnom centru Kalesija Gornja danas je klanjana dženaza i obavljen ukop za tri žrtve sa područja općine Zvornik, ubijene tokom rata u BiH. Dvije žrtve ukopane su pod NN oznakom jer ih je bilo nemoguće identifikovati.
Od tri žrtve, identifikovan je samo Robert Rahić koji je imao 17 godina kada je ubijen. S obzirom da su mu roditelji stradali prije njegove smrti, uz njegov mezar danas su bili tetka i dajdža.
“Puno znači da se, poslije toliko godina, sve riješi, da nađe svoj mir, da znamo gdje je i da možemo doći”- kažao je Fahrudin Rahić, dajdža.
Na istom mezarju, ranije je smiraj našlo 13 članova porodice Šerife Salihović, žene koja je bila zatočena u logoru u vlastitoj kući u Liplju. Ubijeni srodnici, po njenjoj priči, strijeljani su, a potom zapaljeni dok su još nisu bili preminuli.
“Zapalili su vatru na njima i to komšija iz Baljkovice koji je sada na slobodi. On se šeće na slobodi. Bio je na suđenju, ali je oslobođen. Moj rahmetli otac kad je našao tu grobnicu, kada su ga odveli, moj otac je poznao amidžiće, brata, sina svoga. I odmah se šlagirao. Bio je tri godine na postelji i onda preselio”- kaže Šerifa koja je 15 gpdina tragala za kostima jedinog brata koji je ubijen kada je imao 32 godine. Međutim, još uvijek traga za amidžom i nekoliko rođaka.
U tome nije jedina. Lutvija Redžić iz sela Lupe još nije pronašla oca. Ona je preživjela zločine u KLisi i Bijelom Potoku.
” Moj otac se zvao Himzo Lupić. Taj dan smo sišli iz Klise u Đuliće. Onda su odvajali na jednu stranu muškarce, na jednu nas žene.
Mog oca su odveli u toj koloni prema Bijelom Potoku. Dole su bili kamioni parkirani. Negdje smo bili kao u nekoj sredini te kolone. Prvi autobusi su već sa ženama i djecom bili, otišli ovamo za Memiće. Mi smo dugo smo bili tu na Bijelom Potoku. Čekali smo prevoza Memiće da nas transportuju. Vidjeli smo, vidjeli smo svoje najbliže tu u toj koloni. Vidjeli smo ih sa rukama podignutim na glavi. Sagnute glave, tukli su ih. Čuli smo pucnjeve”- prisjeća se Lutvija naglašavajući da nije zadovoljna sporošću pravde, a i dalje se nada da će pronaći očeve kosti i dostojanstveno ih sahraniti.
Nadu ne gubi ni Ramiza Mehmedović iz Snagova koja muža traži.
“Nisam još našla svoga muža. Nestao je 1992. godine, nema ga. Njega i još jednog komšije. Moj muž se zvao Mustafa Mehmedović, komšija Fadil Mehmedović. Nema ih. Željela bih makar da se nađe i kost da se tu ukopa”- izjavila je danas ona.
“Nikada ništa. Davali smo krv, davali smo sve. Nikada ništa nije nađeno. Niko ne odgovara nikad. Komšije su to naše sve radile. To su oni bili koji su ih odveli”- ispričala je.
Ljudi su ubijeni, nevini, a njihova tijela prekopavana, što je dodatno otežalo pronalazak.
“Nama je u cilju da pronađeno naše nestale. Mi kažemo „nestali“, ali oni nisu nestali, već su zarobljeni i ubijeni. Ne postoji nada da je iko više živ. Samo da nađemo njihove kosti i pokopamo”- kazala je Suvada Selimović, predsjednica Udruženja za jačanje prava žena Anima.
Jedno od danas ukopanih neidentifikovanih tijela je bilo zapaljeno, a drugo pronađeno na površini zemlje sa nedovoljno kostiju za identifikaciju.
“Nažalost, mi imamo još 50 NN. Ovim putem pozivam sve porodice koje nisu dale one četiri kapi krvi da daju četiri kapi krvi kako bi se to sve moglo identifikovati. Mi smo imali ove aktivnosti prije ovoga. Znači, obišli smo sve mjesne zajednice gdje su stradali ljudi. Obišli smo sve grobnice gdje su pronađeni ljudi “- ispričao je Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik.
Zvornik se izdvaja po brutalnosti izvršilaca zločina nad žrtvama koje je teško i prepričati, a pravda je spora.
“Nema stabilnog društva bez ostvarivanja pravde, društvene pravde. Moramo se boriti za pravdu. Ta borba je već dugotrajna. Moramo biti svjesni da je taj put ispred nas i dalje težak”- poručio je Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski koji je predvodio dženazu.
Sa područja Zvornika nestalima se smatra više od 1.500 osoba. Do sada je urađena ekshumacija na 219 lokacija gdje je otkriveno 58 masovnih grobnica. Na ovom mezarju ukopanu je oko 800 ubijenih, dok se traga za više od 600 nestalih osoba.
(Nataša Tadić)