Foto: Balans
Izložba umjetničkih slika pod nazivom “Imami šehidi – žrtve genocida u Srebrenici” otvorena je sinoć u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli, povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Izložba je rezultat višemjesečnog naučnoistraživačkog rada kojem se želi odati počast imamima koji su ubijeni u genocidu.
U genocidu je ubijeno 25 imama. Pored 12 njih iz Srebrenice, u genocidu je ubijeno šest imama sa područja Bratunca, po tri iz Zvornika i Vlasenice i jedan iz Višegrada.Najmlađi imam, koji je ubijen, imao je svega 20, dok je najstariji imao 68 godina.
Među njima je bio i Sulejman efendija Hodžić koji je 1979. godine postavljen za imama u Voljavici. Početkom agresije, sa porodicom je izbjegao u Gornje Potočare gdje je do jula 1995. godine obavljao imamsku dužnost.
“On je bio u Voljavici, a ja sam bila u selu pored, Zalužje. On je nama bio imam. On je iz Daljegošte rodom, ali je došao klanjati u Voljavici.U Voljavici je klanjao do pada, do 1992. godine. Sjećam se dobro da je 1995. godine nije došao”- prisjetila se Naza Hasanović.
Efendija Hodžić na slobodnu teritoriju nije došao jer su ga zločinci zarobili, odvezli u nepoznatom pravcu, a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici „Orahovac“ te ukopani u Potočare 2003. godine.
Njegov i lik njegovih stradalih kolega bilo je teško prenijeti na slikarsko platno. Jedine fotografije sa njihovim likom bile su oštećene, loše rezolucije, neke čak neupotrebljive. Na nekima je nedostajao dio glave, očiju, generalno crte lica.
“Pošto sam ja lično poznavao većinu ovih imama, neki su mi bili učitelji, neki nastavnici, onda sam ja pričao i opisivao njihov fizički izgled, njihov karakter, njihove osobine. Firket je kreirao sliku tih ljudi u svojoj glavi i to prenosio na platno. To je fascinantno iskustvo koje mene još drži”- objasnio je Emir Šečić, autor projekta i sekretar Instituta za društvena i religijska istraživanja Tuzla.
S tim se slaže i Fikret Ibričić, tuzlanski slikar koji se prihvatio ovog teškog zadatka. tri mjeseca Ibričić i šečić su radili na 25 portreta.
“Znači, morali smo svaki lik doslovce obraditi uz konsultacije sa Emirom. Nekako smo izvukli to sa prilično loših fotografija i pokušali napraviti one likove koji su bili u prirodi. On ih je otprilike sve skoro i poznavao”- priča slikar Ibričić te naglašava da mu je Šečič dočaravo boju očiju ili neki drugi detalj lica sa ubijenih imama, a kako bi na slikama izgledali što autentičnije. I to je bio veliki zadatak za obojicu.
“Ovo je bila strašno velika odgovornost koja je na mene ostavila impresiju slikarsku koju čovjek ne može zaboraviti. Ovo je za mene izvanredan poduhvat koji, u mom umjetničkom poslu kojim s ebavim sigurno 60 i nešto godina, ostavilo zaista neobrisiv trag”- zaključuje Ibrčić.
Osim slika, predstavljene su i biografije ubijenih, džamije u kojima su službovali te njihovi nišani,a mkoje je Šečić sve pojedinačno našao i fotografisao.
“Ja sam nastojao fokus staviti na faktografske činjenice, biografske podatke. Istraživao sam arhive, za neke sam našao podatke, za neke nisam. Obavio sam neke intervjue, razgovore. I tako sam zaokružio ovu priču”- ističe Šečić.
Od 25 ubijenih imam, 19 je ukopanu u mezarju Memorijalnog centra Potočari, a dvojica su ukopana na prodičnim mezarjima. Od 25 ubijenih još uvijek se traga za posmrtnim ostacima njih četvorice.
(Nataša Tadić)