Foto: Balans
Pod sloganom „Nije vrijeme za slavlje“ Sindikat solidarnosti je u Tuzli organizovao simbolično okupljanje bivših radnika i građana povodom Prvog maja.
Tradicionalno, godinama, pred zgradom Soda So koja je devastirana u februarskim protestima 2014. godine, a koja se trenutno obnavlja, danas se okupilo 20-ak bivših radnika tuzlanskih industrijskih giganata pitajući se kome je do slavlja kada su ugašeni posljednji industrijski giganti u FBiH.
“Otišla je Koksara, Željezara u Zenici koja je radila 130 godina. Sa njima padaju i Željeznice FBiH i praktične djelatnosti. Nije samo stvar Koksare i Željezare, ljudi uništavaju sve pred sobom”- stava je Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti, Tuzla.
Radnici pomenutih preduzeća, Praznik rada dočekuju bez posla i primanja.
“Sada radnici slave Prvi maj, ja mislim da treba slaviti Prvi maj-Dan nerada. Banda je uništila sve 2014., 2015. godine. U Tuzli i TK je uništila sve što se moglo uništiti. Sada su uništili Koksaru i Željezaru. Gdje tu imaju radnici? Nemamo mi više radnika. Imamo političare i budžetske korisnike, ostalih radnika nema”- rekao je Hasan Užičanin, nekadašnji radnik Tvornice obuće „Aida“ Tuzla te nekadašnji predsjednik sindikata u tom preduzeću koji je vodio žestoku borbu protiv vlastodržaca zajedno sa svojim kolegama koji su znali često blokirati tuzlanske saobraćajnice. Nažalost, propala je i ta firma kada je privatizovana.
“Šta ćeš danas pokrenuti kada je sve privatno? Kod privatnika ne smiješ maknuti. Ako ti se ne sviđa, čovjek kaže: Idi na biro. Oni su svjesno uništili državne firme da nema ko da protestvuje, nema ko da se buni. Kod privatnika se ne možeš buniti i to svako zna”- objašnjava Užičanin.
Jedna koja je bila korak do propasti je i “Tuzla-kvarc”, a koja je privatizovana i spašena su radna mjesta. Oni koji su se svim silama borili da je spase, danas se prisjećaju da je borba bila teška, a štrajk glađu jedna od metoda.
“Uspjeli smo iako je bilo teško. Ljudi su nam bili iznad glave da slome i tu firmu koja je već bila legla, ali uspjeli smo je spasiti. Nažalost, nemamo više ništa. Ne znam koliko će ovo trajati, hoću li ja i ostali, imati penzije. Oni misle da će budžeti moći opstati, ali neće moći. Ako mi ne radimo, od čega će oni živjeti?”- naglasio je Senad Mehinović, nekadašni radnik firme „Tuzla-kvarc“.
Neki, pak smatraju da je narod glavni krivac za sve.
“Do naroda je. Narod njih bira, bira lopove, kriminalce. I oni su sve bogatiji i bogatiji, a narod, penzioneri, radnici su sve siromašniji i siromašniji”- naglašava Suljo Dropić, nekadašnji radnik „GIPS TK“, Tuzla.
Reakcija političara koji vode sve procese u državi, ali i pasivnih građana, mogla bi doći jedino kada se isprazne budžeti, poručuju iz Sindikata solidarnosti.
“Malo nas je danas ovdje, vrlo malo. Većina je otišla da slavi, ali ne znam šta. Dakle, sve dok se ne desi da penzije ne budu na vrijeme isplaćivane, da ne budu invalidnine isplaćivane ili porodiljske naknade, sve do tog momenta, onda ćemo se mi dići, ali bojim se da će tada biti sve kasno”- zaključio je Kopić.
Podsjećamo, Sindikat solidarnosti još uvijek vodi borbu sa uplatom neuvezanog staža svojim članovima, nekadašnjim uposlenicima nekih od brojnih firmi koje su imali Tuzla i Tuzlanski kanton, a koje su uništene poslijeratnom privatizacijom.
(Nataša Tadić)