Foto: Balans
U tuzlanskom naselju Par Selo danas su obilježene Poklade tradicionalnim pohodom mačkara kroz naseljena mjesta, veseljem i druženjem.
Ove godine je učestvovalo 26 mještana svih gerenacija, a veselu kolonu družinu je predvodio 71-godišnji Božo Bojan Kulić. Priča nam kako je nekada svaki zaseok imao svoju ekipu.
“Prije smo sakupljali mačkare po prezimenima. Ovo moje su mačkare Jurići-Kulići, ali sada nas nema puno, pa smo svi skupa. Prije se namačkarimo, obučemo bundu naopako, pantalone naopako, što ružniji da budemo”- prisjeća se Kulić.
Nekoliko decenija već, uz neku kreativnu masku, učesnici nose isključivo staru, seljačku, katoličku i narodnu nošnju, ručno rađenu i to ih čini drugačijima od ostalih maškara.
“Ovo na meni je staro otkako sam ja počeo ići u mačkare. Tu su muške gaće, pa muška košulja, prsluk, obavezno šešir i paunovo pero”- objašnjava Kulić nošnju na sebi.
Nekada su mačkare išle od kuće do kuće gdje su ih dočekivali domaćini te častili hranom, pićem, novcem. Danas idu na punktove, pa i kod onih koji nisu katolici, a poseban doček bude kod komšija pravoslavaca na Ravnoj Trešnji.
“To je nama veoma drago što možemo otići i kod drugih nacionalnosti na našu Ravnu Trešnju i da s njima proslavimo naše mačkare”- ističe Božo.
Godinama iz inostranstva na ovaj dan posebno dolazi Juro Jurić, a ove godine, nada se, ostaje u svom selu.
“Nije me zaobišla nijedna godina. Od danas pa nadalje, planiram svake godine, ako zdravlje posluži. Zato vodim i mlađe sa sobom. Nadam se da će oni nastaviti, da ne uzdaju samo u nas već da preuzmu sami. Ima ih koliko ima. Vrlo je bitno da zadržimo tradiciju. Ako izgubimo to, izgubili smo identitet, sve. Ovo nam je jedino ostalo naše što smo do sada ispoštovali do kraja”- zaključuje Jurić.
Iz Berlina je danas stigao i Božo Putić. Kako priča, malo je otežano bilo, ali nije htio propustiti.
“Dokle mogu, dolazit ću. Do kada me zdravlje služi. Lijepo je da se sastavimo i družimo”- objašnjava Putić.
Da bi i ove godine bio dio vesele ekipe, Mario Banović je uzeo slobodan dan u firmi gdje radi. On je još kao dijete počeo ići sa mačkarama i odlučio zadržati tu tradiciju.
“Svake godine uzimam slobodan dan da ispoštuje ovaj običaj i tradiciju u našem mjestu. Kada je u pitanju moja nošnja, tetka je prepravila, nešto je bilo kratko pa je tetka po mjeri skrojila za mene ovu nošnju. Ispala je super i svima se sviđa. Mislim da je veoma bitno ovo za naš zavičaj”- ističe Mario.
Mještani smatraju da su mačkare počele 70-ih godina prošlog vijeka obilježavati Poklade na ovaj način.
“To je od naših djedova prešlo na očeve pa na nas, a mi pokušavamo to prenijeti na omladince. Natojimo da mlade ubijedimo da mladi ovo nastave jer mi svi imamo godina. Nas lijepo dočekaju gdje god doiđemo”- naglašava Radan Divković.
Uz muziku i veselje, mačkare su obilježile i ove Poklade uz nadu da će do naredne godine biti svi ponovno na okupu.
(Nataša Tadić)