Foto: Balans
Pet posmrtnih ostataka danas je ukopano na mezarju Veljaci u Bratuncu, a najmanja žrtva je 6-mjesečna beba.
Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su tokom 1992. godine ubijene na području Bratunca i Ilijaša, a njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani u kasnijim godinama u Bratuncu, Srebrenici i Ilijašu dok je posmrtne ostatke jedne žrtve koja će ove godine biti ukopana u Bratuncu, Komisija za nestala lica Srbije predala u nadležnost Instituta za nestale osobe BiH.
Najstarija žrtva koja će ove godine biti ukopana je tridesetosmogodišnji Džemal Pitarević iz Srebrenice koji je nestao u oktobru 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u tri različite grobnice, na tri različite lokacije i to na lokalitetima Žanjevo prilikom ekshumacija koje su izvršene 2018. i 2023. godine te na lokalitetu Miholjevine, 2020. godine. Kada je ubijen, njegov sin Besim imao je 13 godina i danas je ukopao oca.

“Neki dijelovi su nađeni 1992., neki 2021. Tako da je kompletirano, da ga ukopamo, da znamo gdje, da možemo doći. Glavu smo prvo našli. Istraga je rađena u Sarajevu. Nedavno sam dobio riješenje da se istraga prekida zbog nedovoljno dokaza. I tako je ostalo. Pravdu nikadu nisam dočekao”-rekao je Pitarević te pozvao one koji znaju, da otkriju lokacije grobnica kako bi se pronašli ubijeni i dostojanstveno sahranili.

Smajil Šehić živi u Švicarskoj i danas je došao sahraniti brata Mevludina koji je ubijen kao 34-godišnjak i nestao je na teritoriji Srbije. Radio je kao tesar u Beogradu te je pošao kući. Uhvaćen je na mostu u Ljuboviji i doveden na obalu Drine, naspram njegove kuće preko rijeke.
“Nazvali su njegovog gazdu da pitaju hoće li potvrditi infromaciju da zna brata. Međutim, on je negirao. Da je potvrdio, pustili bi ga kući i porodici. Međutim, on je rekao da će dati tadašnjih pet milijardi da daju njegoovj ženi i djeci.Ali oni su već bili izbjegli kod nas u selo. Pare nije nikada dao, a sve je vidio i čuo komšija koji nam to ispričao. Nije nam jasno dalje šta se desilo”- ispričao je danas Šehić.

Preko društvenih mreža, uspio je pronaći brata. Kako priča, javila mu se jedna žena, tražila određene dokumente od brata . Nakon par dana mu je saopštila vijest.
“Pitala me jesam li spreman. Rekao sam da jesam. Šta ću očekivati? Kazala je da je našla brat i da nije živ. Nisam ni očekivao da je živ. Onda mi je dala kontakt osobe koja radi u pogrebnom društvu na Novom bežanijskom groblju u Beogradu. Ona mi je poslala tačne podatke. Umro je 2.11.1992, godine, sahranjen mjesec poslije i sahranila ga Opština Novi Beograd. Niko nije platio ukop, nije se održavalo grobno mjesto. Ja sam onda kontaktirao institucije u Sarajevu”- kazao je Smajil. Onda su nastali problemi sa dokazivanjem te je primopredaja posmrtnih ostataka izvršena tek u julu prošle godine u Šepku. Naglasio je da je sretan što će znati gdje je bratov grob nakon 28 godina neizvjesnosti. On je naglasio da bi i ostali koji tragaju za srodnicima nestalim na području Srbije, trebali otići na pomenuto groblje i pokušati dobiti informacije.

“Kada sam dobio sliku groba mog brata, vidio sam do njega bijelu ploču bez imena i prezimena i još nekoliko njih okolo. Pitao sam gospođu da, ako su u pitanju Bošnjaci iz BiH, da mi podatke pa da ja tražim porodice. Ali rekli su da ne smiju to raditi tako”- podijelio je svoje iskustvo ovaj čovjek.
Najmlađa među ubijenima je šestomjesečna beba Almera Paraganlija, koja je zajedno s majkom Zinetom Paraganlija ubijena u maju 1992. godine. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na lokalitetu Joševa u oktobru 2021. godine.
“Još uvijek nisam čuo da je i jedan zločinac pronađen za ovo što je uradio. Ne znam više šta da kažem. Osjećam se lakše jer će moja kćerka napokon pronaći svoj mir. Bar ću znati gdje su im kosti”, kazao je otac Hajrudin Paraganlija.

“Šta je beba od šest mjeseci smetala našim komšijama? Ona nije udahnula ni zrak kako treba, nije ni progovorila, a ubili su je. Njihova nakana je bila da nestane Bošnjaka sa područja Brazunac i cijele BiH. Ali ostali smo”- izjavila je Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja “Žene Podrinja” Bratunac.i apelirala na Tužilaštvo BiH da procesuiraju odgovorne za ubistvo 3.538 osobe iz Bratunca od 1992-1995 godine.

Konačan smiraj će ove godine pronašao je i Hamdija Salkić, rođen 1971. godine u Hranči kod Bratunca. On je imao 21 godinu kada je nestao na području Ahatovića, u maju 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci su identifikovani u septembru prošle godine, te će je ukopan 33 godine nakon što je ubijen.
Šesta žrtva koja će biti naknadno pčokopana je Hanija Čivić.
“Imamo jednu presudu u Beogradu, ali bez obzira, oni se slobodno šeću. Možda danas i gledaju ove porodice koje pristižu na dženazu. Ne znam kako mirno spavaju poslije 33 godine”- zaključila je Sinanović i dodala da porodice traže još 280 ubijenih osoba.
(Nataša Tadić)

