Foto: Balans
U Domu penzionera u Tuzli obilježen je Međunarodni dan starijih osoba uz brojne aktivnosti, ali i činjenicu da je sve više starih kojima je potreban smještaj i njega u ustanovi.
Međunarodni dan starijih osoba obilježava se 1. oktobra svake godine od 1991.godine. Time se želi naglasiti važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.
“Tradicionalno organizujemo proslavu tog praznika. Danas smo imali niz aktivnosti. Druženje penzionera, dječica iz vrtića su došla da im uljepšaju dan. U saradnji sa Centrom za mentalno zdravlje Doma zdravlja Tuzla, organizovano je predavanje te mjerenje pritiska i šećera korisnicima. Na kraju, imamo roštilj i kulturno-umjetnički program”- kazao je Mirsad Bakalović, direktor Doma penzionera Tuzla.
Ova ustanova trenutno ima 200 korisnika, a gotovo isti broj osoba se nalazi na listi čekanja. Ova ustanova do sada je primala korisnike prve i druge kategorije, odnosno, pokretne i one zavisne od tuđe njege. Međutim, zbog pojačanog interesa, povećao se obim usluga.
“Prošle godine otvorili smo odjeljenje za dementne osobe. Mislili smo da će nam biti dovoljno 11 soba, odnosno, 20 ležaja. Nažalost, tih korisnika je sve više”- ističe direktor. Poslije korone, nastavlja on, sve je više korisnika koji dolaze bolesni, vrlo teškog zdravstvenog stanja. Podaci pokazuju da od deset primljenih korisnika, osam su druga kategorija, odnosno, zavisni od tuđe njege.
Mirsad Bakalović
“Do sada su to bili srčani bolesnici i oni sa moždanim. Sada je to drugačije. Imamo onkološke pacijente, one sa lomovima, sa staračkim slabostima, a sve je više dementnih naših sugrađana treće životne dobi”- priča Bakalović.
Do sada je bilo između 50 i 70 % pokretnih korisnika, a sada je to potpuno drugačije. Sve to zahtjeva nove kapacitete i uslove smještaja pa u Domu. Prošle godine je zamijenjena stolarija, a ove godine se renovira peti, šesti i sedmi sprat u objektu. Skidaju se parketi i stavljaju se PVC medicinske obloge da bi se mogla pružiti što bolja usluga korisnicima koji dolaze iz svih gradova i opština. Među korisnicima je i 73- godišnja Milica Jurić koja u Domu živi već sedam godina. Kako kaže, u ovu ustanovu je došla jer nije imala s kim živjeti, njena familija je otišla van BiH.
Milica Jurić
“Nisam mogla sama više. Ovdje mi je dobro. Dobro je dok se može hodati i družiti. Ja još sama sebe služim. Moramo razmišljati da uvijek ima gore od goreg. Imamo razne aktivnosti, sada slabije idem jer me boli kičma. Prije sam radila i ručne radove i kulinarstvo. Znači mi puno što imam ovdje svoje vršnjake. Družimo se, nasmijemo se”- kaže nam ova penzionerka. Do nje sjedi 82-godišnja Faiza Ahmetović iz Banovića koja nam priča da je i njen muž boravio u istoj ustanovi.
Faiza Ahmetović
“Tu sam oko dvije godine, bio mi je i suprug. Razbolio se i preminuo. On je ranije bio u bolnici na liječenju, a onda ovdje. Ja sam tada odlučila da dođem, da mu budem blizu. Ja nemam boljeg, ovdje moram biti. Imam sina, on mi dolazi skoro svaki dan, dolaze mi i unučići. Bitno je da se družimo ovdje, teško je biti sam i izolovan”- priča ova korisnica. Za istim stolom sa Milicom i Faizom, sjedi i Sevlida Kahrimanović, rodom iz Srebrenice, a u ovoj ustanovi stanuje godinama.
“Lijepo nam je. Dobro je. Sve je dobro. Družimo se”- ističe ova korisnica.
Sevlida Kahrimanović
Jedan od novijih korisnika je 77-godišnji Ramo Ćosić iz Gradačca. U Domu je oko sedam mjeseci. U šali kaže da su ga natjerali da dođe.
“Sam sam bio, nisam više mogao sam, bolestan. Imao sam infarkt, bio sam nesposoban. Plaćao samo ženu da mi kuha, čisti. Kćerka mi stanuje u Tuzli pa kada je odselila, nije me tamo imao ko obilaziti. Sin je već pet godina vani. I tako sam ostao sam. I odlučio sam da idem. Imam ovdje društva”- priča Ramo. Na pitanje je li zadovoljan životom u Domu, kroz smijeh odgovara:
Ramo Ćosić
“Ovdje me ne može niko istući, svi su nesposobni. Kada je u pitanju njega, imam sve. Družimo se. Najbitnije mi je druženje”- ustaje Ramo, popravlja odijelo i džentlemnski se zahvaljuje našim sagovornicama što se mu dozvolile da sjede za njihov stol.
(Nataša Tadić)