Foto: Balans
Velikim defileom vozila kroz grad, u Tuzli je danas tradicionalno obilježen Dan vozača i automehaničara. Ovaj dan obilježava se još od davne 1960. godine kada je Josip Broz Tito postao počasni član Saveza vozača Jugoslavije, a Tuzla je sačuvala tu tradiciju.
Vesela ekipa vozača iz firme “Oceanic”, također, bila je dio defile. Vozač i vlasnik firme Almir Brkić, priča nam da je za volan sjeo 1999. godine, a nekoliko godina kasnije, osnovao i svoju firmu.
“Svi odemo za nekim poslom, ja sam se našao u ovom poslu i nadam se da ću ostati do kraja. Ovaj posao moraš voljeti, raditi sa ljubavlju. Vjerujte da moje kolege i ja volimo ovaj posao i radimo ga sa ljubavlju”- kaže Brkić.
Njegova firma ima trenutno ima 14 uposlenih, a taj broj varira.
“Kao i svugdje, teška su ovo vremena za vozače, mnogo ih je otišla za boljim životom. Snalazimo se, dolaze novi momci, nova radna snaga, novi momci. Kao i svi drugi, snalazimo se”- naglašava.
U nedostatku radne snage u ovom sektoru, angažuju se penzioneri na ugovore o djelu kao što je Kemal Galešić. Četiri decenije je vozač, a odlučio je za volanom hljeb zarađivati i nakon penzije.
“Penzija je mala, ovo mi dobro dođe, poboljša mi budžet i malo još da se sačuvam, da nisam baš na ulici. Penziju sam zaradio u “Litvatransu”, a sada radim za “Transturist”. Dobro mi dođe, zadovoljan sam”- ispričao je Galešić. On podsjeća da su vozači danas cjenjeniji nego nekada zbog potražnje za njima.
A potražnja je i za automehaničarima. Dževad Nukić je taj zanat pekao uz oca i brata, a danas su njegove usluge tražene i u inostranstvu, a i u BiH.
“To nam je tradicija u familiji. Otac je 1968. godine kupio kamion. Brat i ja smo ostali tu. On je završio za automehaničara, a ja sam uz njega.Ja u Luksemburgu budem. Vratio sam se ovdje. Ni tamo nije više sjajno kao što mnogi govore. Bolje je ovdje”- smatra Nukić i naglašava da je velika potražnja za njegovim uslugama te da mu je žao što mlađi ne žele raditi taj posao uz koji se on, kako kaže, uopšte ne umori.
Godinama u ovom poslu je i Aziz Halilović, prevoznik. Priča da se nije lako baviti ovim poslom, ali i da se problemi rješavaju kako se može.
“U Federaciji autoprevoznik ne može otvoriti prevozničku djelatnost sa državnim ispitom nego je potreban treći stepen saobraćajne škole. To me je razočaralo. To je moglo u Titinoj Jugoslaviji, u ovoj ne može. Morao sam otvoriti firmu u Republici Srpskoj. Najuredniji sam platiša poreza i u pretplati sam što je rijetkost kod prevoznika”- rekao je Halilović. Njegov kolega Edin Arifović, na sve gleda optimističnije.
“Volim ovaj posao. Sve manje i manje nas je ovdje u BiH. Žalosno je to. Odlaze ljudi za većim parama. Ja ovdje ostajem zbog ljubavi i onog što volim”- naglašava.
Kako kažu iz udruženja, plata vozača u BiH je od 1.500-2.000 KM. Od ukupno 20.000 vozača u BiH, oko 6.000 njih je angažovano u međunarodnom transportu. Međutim, Evropska komisija svojom odlukom stvara problem onima koji vozi van BiH jer, po novoj odluci, u zemljama članicama ne mogu biti više od 90 u okviru 180 dana.
“To znači da će ostati bez prava na rad u toku jedne četvrtine radnog vremena. Znači, tri mjeseca u toku jedne godine neće moći raditi i ostvarivati svoja primanja. Šta će dalje biti? Bit će prisiljeni da se sele na prostore Evropske unije. Bojim se da to nije i konačni cilj komisije”- objašnjava Muhidin Jašarević, predsjednik Udruženja vozača i automehaničara grada Tuzle te podsjeća da se vozači iz zemalja regije dogovaraju o mogućoj blokadi granica sa EU.
“Ne vjerujem da će blokada šta postići, ali neka znaju da postojimo i da nismo zadovoljni”- jasna je poruka iz Tuzle.
(Nataša Tadić)