Smrt Josipa Pejakovića, jednog od najvažnijih umjetnika koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, potresla je javnost i izazvala niz emotivnih oproštaja iz svih dijelova društva – od kulturnih ustanova, političkih lidera, kolega, prijatelja, pa do običnih građana.
– Dragi prijatelju, neka ti je laka bosanska zemlja, napisao je pjevač Halid Bešlić, dok se muzičar Damir Imamović oprostio riječima:
– Otišao je naš Conja.
Iz Pozorišta mladih Sarajevo saopćili su da su s neizmjernom tugom primili vijest o smrti velikog prijatelja i glumca:
– Ostaje velika praznina.
Na društvenim mrežama oglasili su se i navijači reprezentacije BiH, koji su Pejakovića nazvali „više od glumca – borcem za pravdu, glasom naroda, simbolom bosanske duše“ i zahvalili mu za sve što je bio:
– Otišao je velikan, ljudina, istinski patriota koji je obilježio jedno cijelo vrijeme… Bio si i ostaješ jedan od najvećih sinova Bosne i Hercegovine.
Travnik ga je rodio, narod bio njegova publika
Kenan Dautović, načelnik Travnika, rodnog grada Josipa Pejakovića, istakao je da nas je napustio „bard bh. riječi, savjest jednog naroda i neustrašivi čuvar identiteta“.
– Travnik ga je rodio, Bosna mu bila inspiracija, a narod njegova vječna publika. Njegovi monolozi su nas opominjali, budili, liječili. Otišao je velikan, ali ostaje njegovo djelo – živo, snažno, neprolazno.
Arheolog i publicista Semir Osmanagić napisao je da je Pejakovićeva angažovana umjetnička duša otišla dalje, u neka druga iskustva.
“Njegov odlazak je rana na duši Bosne i Hercegovine”
Načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić objavila je da je Pejaković bio glas koji je znao reći ono što mnogi nisu smjeli ni pomisliti:
– Kako bolan nema Bosne? Sad znamo – ima je dok ima ljudi poput Josipa. A kad takvi odu, ostaje tišina koja odzvanja jače od aplauza. Bio je svjedok vremena, čuvar dostojanstva. Njegov odlazak nije samo gubitak za kulturu – to je rana na duši Bosne i Hercegovine.
Glas koji je znao pretočiti emociju naroda
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić podsjetio je da Pejaković nije bio samo glumac i pisac:
– Bio je glas naroda, savjest vremena i čovjek koji je znao reći ono što osjeća veliki dio nas, Bosanaca i Hercegovaca, koji nismo imali sreće ni talenta da to pretočimo u tekst.
Nikšić je citirao i stihove iz Pejakovićeve monodrame „On meni nema Bosne“, koji su u kolektivnom pamćenju postali simbol otpora i identiteta:
„Da imaš imalo duše k’o što je nemaš, ti bi znao: dok god te rijeke teku – Bosne ima. A tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu đe se džahkad hajvani zavlače… ama nije bolan samo tvoja i moja je, nije bolan samo vaša i naša je. I biće je, akobogda.“
Jedan od posljednjih tv nastupa Pejaković je imao na televiziji N1 u emisiji Pressing kod Amira Zukića. Ovaj emotivni video možete pogledati u nastavku.
(Balans/N1)