Foto: Balans
Sve više žrtava nasilja traži smještaj u Sigurnoj kući u Tuzli i potrebna ja bolja procjena rizika i hitno reakcija svih relevantnih institucija koje su u doticaju sa žrtvama nasilja.
Kada je u pitanju ova godina, do 1. decembra u Sigurnu kuću u Tuzli je bilo smješteno 106 osoba što pokazuje povećanje broja žrtava za 30 %. Primjera radi, 2018. godine bilo je oko 60 žrtava, a tokom pandemije korona virusa, taj broj je porastao na 90 da bi na kraju prešao 100.
“To je samo broj Sigurne kuće, a imamo više od 250 oosba koje su u stanju potrebe i traže našu pomoć zbog nasilja u porodici. Problem je što se sve više traži smještaj u Sigurnoj kući, a to znači da je nasilje malo težih oblika”- kazala je Jasna Zečević, direktorica Udruženja “Vive žene” Tuzla.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici je definirao sigurne kuće prije deset godina. Međutim, problem je i dalje finansiranje. U FBiH ima pet Sigurnih kuća koje vode nevladine organizacije. Pravni status je problem jer Sigurne kuće trebaju biti ustanova, ali ne javna. Kantoni bi trebali finansirati kuće sa 30 %, a Federacija sa 70 %. U TK, Sigurnu kuću podržava Vlada TK, Gradovi Gradačac i Tuzla,a kada je u pitanju Federacija, ide javni poziv.
Zečević tvrdi da osoba kada prijavi nasilje, ima tri opcije, odnosno, da javi policiji, centru za socijalni rad ili da dođe u Sigurnu kuću.
“Direktan dolazak u Sigurnu kuću podrazumijeva da mi primamo 24 sata i to smo radili sve ove godine. Nakon toga, popuna formulara i dobijamo rješenja od centra za socijalni rad o smještaju u žrtve nasilja u našu Sigurnu kuću. Naša kuća podrazumijeva smještaj samo za osobe u stanju hitnosti i opasnosti”- objašnjava Zečević. U svemu tome, bitno je da postoji određeni protokol koja institucija šta tačno treba učiniti u takvim situacijama. To je definisano protokolom koji je danas potpisan u Gradačcu, gradu gdje je i danas održan miran protest građana koji podsjećaju na probleme žrtava nasilja.
Naime, u okviru održavanja Međunarodne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ u Gradačcu je danas potpisan revidirani „Protokol intervencija u slučajevima nasilja u porodici za grad Gradačac“. Navedeni dokument je rezultat zajedničkog rada Udruženja građana “Vive žene Tuzla”, Centar za terapiju i rehabilitaciju i Koordinacionog tijela za sigurnost i bezbjednost građana grada Gradačac u koji su uključeni predstavnici svih institucija koje djeluju na području grada Gradačac i Neformalne grupe građanki i građana Gradačac. Protokol je veoma bitan da bi se sa počiniteljima nasilja što hitnije postupalo.
“Napravljene su mogućnosti procijene rizika sa različitih aspekata, ne samo policije. Dodat je i hoodgram, odnosno, put za osobe kojih se to tiče, tačne korake, kuda, kome, kada treba se javiti”- pojasnila je Zečević te dodala da releventna institucije trebaju komunicirati i češće razgovarati o svakom pojedinačnom slučaju nasilja u porodici.
Upravo Gradačac je mjesto kojeg se veoma tiče ova tema. Podsjećamo, ovaj grad došao je u žižu javnosti zbog nasilja u porodici kada je Nermin Sulejmanović ubio Nizamu Hećimović, Denisa i Čengiza Ondera te ranio još tri osobe, a na kraju izvršio samoubistvo. Protokol je postojao i ranije u ovom gradu, tačnije, od 2014.godine. Međutim, pokazalo se da on ima propusta kada je u pitanju hitnost izvršavanja. Sada su uključene i neke nove institucije poput Centra za mentalno zdravlje u Gradačcu.
“Gradačac se našao u teškoj situaciji zbog gnusnog zločina iz avgusta. Nakon toga, sve institucije koje su djelovale u Gradačcu i koje trebaju pratiti pojave sličnih anomalija u društvu, pristupile su ozbiljno poslu i došli smo do finalne verzije Protokola koji ima veliki značaj. On definira obaveze svih institucija u Gradačcu u slučaju nasilja u porodici”- rekao je Edis Dervišagić, gradonačelnik Gradačca.
(Nataša Tadić)