Foto: Balans
Na mezarju Veljacu u Bratuncu danas je ukopano šest posmrtnih ostataka ubijenih u ratu, a najmlađa žrtva je Amira Paranglija koja je imala sedam godina.
Osim tri člana porodice Paranglija, danas su pokopane i kosti Sabahete Hasanović, Šaćira Muminovića i Alije Hodžić.
U mezar su danas spuštene Rukija Paraganlija, njena snaha Safija i sedmogodišnja unuka Amira, Safijina kći. Sudbina ove porodice je i više nego teška. Srpski agresor napao je bratunačka sela Jagodnju i Joševu 23. maja 1992. U kući Paraganlija, zločinci su zatekli staru Rukiju, Safiju i njenu djecu Amira, Amiru i bebu Samru u bešici. Zaklali su staru nenu Rukiju pred očima njenih ukućana onda su pucali po Safiji i njenoj djeci. Ubili su Safiju i sedmogodišnju Amiru, a Amir i Samra su čudom preživjeli jer su pucali po bešici u kojoj je ona kao beba, ležala. Upućeni kažu da su danima tako ležali u lokvi krvi svoje majke i sestre Amire i nene Rukije. Samrina bešika je prevrnuta bila, niko nije ni znao da je živa. Samrinog brata Amira su potom pokupili i odveli u logor u Srbiju, zajedno sa još jednom djevojčicom koju su pronašli u selu, a Samru je spasila njena tetka Dila koja ju je i odhranila. Samra i Amir su preživjeli. Samra je danas udata, preziva se Halilović i ima dva sina. Neutješna je bila pored mezara svoje nene, majke i sestre, zajedno sa bratom Amirom.
„Teško mi je. Sve mi nedostaje. Od one godine kada mi je trebalo da me neko pomiluje, da ti za sve bude podrška, da odeš nekome na Bajram. Ništa. Sve mi je u životu uskraćeno. Cijelo moje djetinjstvo. Sve su mi uzeli. I oca i mater i sve. Sve što mi je trebalo kao djetetu, uzeli su“- gušeći se u suzama danas je pričala ova žena. Dodala je da joj je malo lakše kada zna gdje će sada biti nišani njenih najmilijih te da se nada da će pronaći i oca, Adila Parangliju. Ona danas ima dvojicu sinova kojima je ispričala zan svoju životnu tragediju i koji su danas bili uz nju.
Mujo Hadžiomerović,član Kolegija Institu za nestale osobe BiH, podsjetio je da se sve teže dolazi do psomrtnih ostataka nestalih nakon 31 godinu.
„Nailazimo na velike probleme, nemamo dovoljno informacija. Ali pribjegavamo nekim novim metodama sa detektorima i skenerima. Vrši se obuka pasa tragača i već ove godine intezivnije radimo na terenu i pokušavamo doći do masovnih grobnica“- ispričao je Hadžiomerović.
Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske kazao je da je bitno održavati sjećanje na žrtve.
„Potrebno je istaći da namjera genocida u julu 1995. godine, u suštini je započela početkom rata u BiH. Mi ovdje u Podrinju smo to više osjetili jer prve žrtve u BiH su počele ovdje. Nažalost, to je naša sudbina. Sjećanje je oblik odgovornost koji mi gajmimo“- rekao je Duraković.
U Bratuncu je zabilježeno više od 450 masovnih grobnic. Ubijeno je 210 djece, 270 žena, a za mnogima se još traga.
(Nataša Tadić)